SRĐ

GtDJE SU NESTALE

5

djevojeicama svuda pletu mreže. Rose-Marie ne razumijevaše, gledaše majku pitajući, ali majka pokazivaše suzama niz lice izčezavanje Lujizino. Tako bude djevojčici petnaest godina i prije no roditelji osjetiše, ona je bila procvjetala kao krasna djevica. Tad majka izgubi i ostatak svojeg mira i riješi se napokon ne slat је više na radnju, nego držat je kući da može nadgledati svaki njen korak. Ova tnajčina ođluka јако je smetala siromašnoj djevojci, koja kod evjetarice, gdje je radilo mnogo djevojaka, bješe poznala veseliji život, te joj se bila ozvala mladost za svoja prava. Nije se ipak usudila da se oprijeci majcinoj volji, i tako podnašaše svoju sudbu prividno tiho. Tad se dogodi da ih sa sela posjeti djevojčin stric, brat ocev, srdačan seljalc, udovac bez djece, veseo, pun dosjetaka i smijanja. Uvjeri se brzo da je malo prijalo krasnoj sinovkinji mrka, sjetna atmosfera i okolina, u kojoj življaše, i strese zamišljeno glavom. „Brate", reče neke večeri, kad se šetao s Ricardetom na Bastiljskoj placi, „oprostićeš, bogme, da ti kažem iskrenu riječ. Kaži, imaš li pameti? Držim da na svijetu treba svemu da bude kraja, i žalosti i bolu. Meni je umrla žena, dvoje djece sašlo je u grob — bilo je đosta žalosti; pregorio sam, hvala Bogu. Vi ste Lujizu izgubili; to je u istinu bio užasan udarac; ali što se može? — Žalili ste je dosta i kad bi ste se obratili u čemprese jadikovce na Pere-Lachaise, ne biste je povratili u život. Ko može kazati što bi je bilo čekalo; možda slatko počiva u naručju Boga milosnika. Ali zaboravljate, ti i žena, da imate i dužnosti prama drugoj kćeri. Ili mislite da mlada djevojka, u kojoj se probudio život, može podnositi ovo kod vas u ovoj dolini suza, u koju je osuđujete? Sva kuća o tome govori i zamjera vam; vaš mi već vratar ovo reče, netom dođoh i zapitah za vas, i onamo gore u mansardi nad vama švelja, koja je također izgubila dijete, žali također jadnu Rose-Marie i rekla mi je da vam govorim i da vam upravim glavu. Znate da nemam nikoga nego vas i rad bi oživio u ovoj vašoj djevojci, sve ću još, dok me Bog pozove k sebi, njoj ostaviti što imam, ali, Boga mi, ne ću da vi postupate s njom tako! Drugo življenje treba da prepravite vašoj curi, i da smetnete ona