SRĐ

PATLE JOVANOVIĆ.

63

rodnoj dužnosti. Koliko se uzdizao svojom službom advokatskom, vidi se iz toga, što ga zvahu „narodnim brigovođom". Razumijevao je potpuno svoj poziv. Nije obican advokat koji samo zna zakone i vodi parnice, ne, on je bio pored toga ..pravi brigovođa" i borac naroda svoga, ueitelj i zaštitnik srpskoga plemena. Svaki Srbin koji je imao kakvu tugu na sudu, kome treba savjeta, ma kakve bilo pomoći, išao je svome Pavlu, jer zna da će u njemu naći iskrenoga branioca, u kogaje vjerovao da će naći utjehe, pouke i pomoći. Ali uvaženost i poštovanje Pavla Jovanovića nije samo zbog njegove besprekidne službe kao advokata, ne, on je kao što prije rekosmo, Srbin kakvoga majka rijetko rađa. U njegovim grudima bješe prevelika ljubav prema Slobodi Srbinovoj; on bješe žestok protivnik negdašnjih spahiluka. U vremenu, kada su svi naši krajevi stenjali pod spahijskim jarmom, Pavle advokat nije se nikada oglušio prema patnji svoga naroda. Svojom razboritošću i politikom među spahijama, vazda je mogao da saćuva svoj narod od spahijinskoga gonjenja i tirjanstva, jer je među samim spahijama bio osobito cijenjen i uvažavan i da nije ništa drugo uradio, nego samo što je ovo, bilo bi dovoljno da se nazove znamenitim Srbinom. Ali i u pokretu 1848. god. igrao je znatnu ulogu kao narodni izaslanik u odboru, pa je ugovarao savez narodne obrane sa banom Jelačićem ; pri tome kada je trebalo opasnosti u oci pogledati, nije ništa prezao od opasnosti, ćim je kucnuo cas narodnoga ustanka g. 1848., bješe on prvi koji se prihvatio oružja protiv Madžara ; njegovo junaštvo zadavalo je Madžarima strah, ali u isto vrijeme i uvaženje." Isti ga biograf ovako opisuje : „Dika srijemskili advokata, publicista i književnik, žarki rodoljub naroda srpskoga, nada sve od glave do pete pošten, čestit i dobar Srbin koji je svakomu istinu u brk govorio, čovjek od jednog komada, te stroga istina, da je kao suprug i otac, kao kolega i prijatelj bio pravi uzor. Duša mu bješe plemenita u pravom smislu riječi; njegovo biće ne bješe pristupačno ničemu, što nije bilo strogo, pošteno, dobro, lijepo i uzvišeno, srce mu nije kucalo nego jednim osjećajem, osjećajem dobrote i ljubavi; nije radio, nije zborio, nego po svome osvjedočenju, a njegovo osvjedoče-