SRĐ

64

СРЂ — SRĐ.

дје bješe uvijek osvjeđoeenje eovjeka poštena, dobra i čestit.a ; znaeaj mu bješe eist, svijetao kao kristao. Nu ne bješe samo uman i učen, ne bješe samo rodoljub, ne bješe samo revan, savjestan, pošten i znacajan, — bio je i skroman. Sa tolikim lijepim svojstvima i vrlinama spajao je i skromnost sa koje su njegove vrline novim sjajem sjale. „Preo'olem je to gubitak za naš narod i zemlju u ovo doba teških iskušaja. Prema mnogim je on i od više mnogo uradio, te za ovakova vrla djela, vec ueinjena, hvala mu vječita, isto tako kao što nek mu je i vjecita uspomena. S ovili vrlina, što ozgor spomenusmo, sjaju Pavla Jovanovića radnje zrakama, koje će svijetliti i budućim naraštajima; sadašnjima svijetli Pavle Jovanović i svojim rodoljubnim vrlinama. Srbin bješe, al kad ono pisaše; „da je narodu sav svoj život i slabu pomoć posvetio," ne odbijaše onih, koji se u narodu Hrvatima nazivlju, nego rad bješe Srbe i Hrvate sastaviti jednom vezom ljubavi; s toga iz prave ljubavi k svojemu prijatelju Hrvatu i k poduzeću namijenjenu kako Srbima tako Hrvatima šiljaše često svojih prelijepih radova u listove hrvatske. Pravi rodoijubi hrvatski i srpski, sveđ će ga sjećati harnim srcem a tim harnijim, što je on bio dobrotvornik pored toga, što je — kako on sam rece : „proveo život mučen." Duh njegov živjeće do vijeka ; on već bere nagradu, namijenjenu pravednicima, živjeće mu uspomena i ime njegovo u djelima njegovim, u srcu naroda, u suzama otadžbine njegove, u uspomeni onoga, što nigda ne umire — njegovih vrlina, a kad je tako, tad imao se rašta i roditi. Pavle Jovanovie umro je u Vukovaru u domu svome baš u zoru 14. apriJa 1892. g., u 85. godini svoga vrijednosra i plodnoga života, a u 62. godini svoga naj uzornijega advokatskoga i književnoga rada, a 15. dana istoga mjeseca sahranjen je naj svečanije, kako priliči njegovome položaju, na vukovarskome srpskome pravoslavnome groblju u porodičnoj grobnici. Nek je dosta na ovome mjestu rečeno o njemu koji sada zauzirra mjesto u uspomenama naroda i u istoriji srpskoj ; biograflja njegova potvrditi će sve ovo što rekosmo, a i popuniti, što moradosmo ovdje ispustiti. Zelio sam o 100. obljetnici njegova rođenja samo nekoliko riječi posvetiti spomenu skromnoga čovjeka, Srbina književnika, žarkoga rodoljuba i velikoga narodnoga pregaoca koji zaslužuje da mu ime ostane u prijatnoj uspomeni dobrih, poštenih i znamenitih ljudi. Slava Pavlu Jovanoviću