SRĐ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA

117

Takovo stanje bijaše za plemenitoga nađvojvodu nesnosljivo. Aprila 1858. krene u Beč. Mnogi govora u, da se više ne će povratiti, ali se prevariše, jer je već mjeseca jula iste godine Maksimilijan bio opet na svojemu mjestu. Ma da je nosio sa sobom upute za naj radikalnije reforme, trebalo je da prizna, da će mu biti nemoguće da za Austriju pridobije talijanske podanike. Pjemonat, gdje se slobodno vijaše narodna trobojnica, djelovaše neodoljivom silom na duhove Talijanaca. Nadvojvoda, njegovi prijatelji, pristaše i časnici bijahu predmetom svakovrsnili napadaja, a vojnicima valjalo je da uvijek stoje pod oružjem, da obrane svoj život. Revolucija bijaše tako silno zahvatila duhove, da se usred Milana klicalo Viktoru Emanuelu i Oavour-u. Takove bijahu prilike, o ćemu svjedoči i pismo grofa Revel-a: Bio sam nedavno u Milanu, držanje građanstva prama vojnicima i obratno uvjeri me, da se Austrija u Lombardiji ne тоге odriati već na silu bajuneta. Pristajući Cavour svakom prilikom otvoreno uz Francusku i Rusiju, otuđi sebi i talijanskoj stvari Englesku. Međutim se nešto dogodi, što djelomicno uspost vi prijašnje dobre odnošaje između sardinske i engleske vlade. Mazzini, čiji revolucijonarni pokušaji bijahu više škodili nego koristili Italiji, pokuša ponovno da iz Genove izazove ustanak na napuljskom zemljištu. U tu svrhu posla mjeseca maja u Napulj Karla Pisacane, da tačno ispita odnošaje u napuljskoj kraljevini. Pisacane izvjesti Mazzini-ja, da je nade, da će buna u Napulju uspjeti. Ta vijest skloni Mazzini-ja, da se prilivati izvršenja ustanka. Pisacane, koji prvom polovinom juna bijaše opet došao u Napulj, a 20. se istoga mjeseca povratio u Genovu, preuze na se glavnu ulogu u tom ustanku. 25. juna otploviše Pisacane, Nicotera, Falcone i još nešto četrdeset napuljskih bjegunaca na vatrenjači Cagliari put Tunizija. Tek se odalečiše iz luke, dvadesetorica od njih potpisaše proglas na narod, u kojem mu svečano obećavaju da mu nose slobode. U slučaju neuspjeha svi izjaviše da će znati umrijeti kao oni veliki mučenici, koji pokloniše domovini svoj život i svoju krv. Kad se brod nalazio na debelom moru, naložiše potpisani zavjerenici kapetanu, da ih iskrea na napuljsku obalu. Kapetan se tome opre, ali zavjerenici povadiše svoje samokrese,