SRĐ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA 119

vori Englesku, da se ocijepi od saveznika, koji uvijek podupire urotnike i buntovnike, i tako se dogodi, da Engleska promijeni svoje ponašanje, i bila bi se očito postavila uz Ferdinanda, da je samo imao toliko smjelosti, te otvoreno izjavio, da i u tom poslu Cavour ima svoje prste; da je tim ustankom povrijedio međunarodno pravo i naškodio kraljevstvu. Ali Ferdinando ne imađaše toliko uviđavnosti, da cijeli koniiikat prenese na politidko polje, već se držaše jedino svojega juridičnog gledišta, da ima pravo zaplijenit neprijateljske lađe, ako se nalaze u njegovim vodama. Ali ga u tome osudiše svi pravnici Evrope; Engleskoj ne preostade drugo već da sa Sardinijom protestuje i tako morade Ferdinando popustiti, pustiti na slobodu brod, momcad i putnike i svima platiti naknadu. Cavour, ma da je mogao biti zadovoljan uspjehom, uvidi, da Engleska ne će nikada pristati ocito uz Sardiniju, ako bukne rat među Pjemontom i Austrijom, te se s toga još više približi Napoleonu. I u Francuskoj se međutim dogodilo nešto, što skloni Napoleona, da čim prije izvrši obećanja učinjena Italiji. To bijaše Orsinijev atentat (14. januara 1858.) na francuskoga cara i suprugu mu. Samo čudom izbjegne car smrti, ali atentat pokosi mnogo nedužnih žrtava. Orsini bude uhvaćen i bačen u tanmicu, da mu sud sudi. Iz tamnice upravi pismo (11. februara) na Napoleona, u kojemu osobito interesantne bijahu ove riječi; Zaklinjem V. V. da povrati Italiji slobodu, koju su njeni sinovi tražili već 1748. i 49. Neka V. V. bude uvjereno, dok ltalija ne dobije svoju slobodu, da će iluzoran biti mir Vaseg Veličanstva i cijele Evrope. Neka se V. V. udostoji uvaziti posljednju molbu nesretnog patrijote, koji već stoji na stepenicama stratišta: oslobodite mi domovinu i blagoslov će od 25.000.000 Talijanaca pratiti V. V. u budućnosti. Ove riječi, koje potpuno odgovarahu i tajnim željama francuskog cara, uvjeriše Napoleona, da će samo, ako otkupi založenu riječ, moći imati mira od talijanskih buntovnika. Sveopće čuđenje probudi ovo pismo, koje Orsinijev branitelj Jules Favre pročita porotnicima. Ali još veće bijaše čuđenje, kad se nekoliko dana kasnije u službenom listu čitalo ovo pismo uz smjelu obranu Favre-a, iz koje prodiraše naj ve-