SRĐ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA

167

koji, i ako se nijesu nadali nikakovoj navali, opriješe se hrabro neprijatelju. Krvava je i ljuta bila borba, a uspjeh za neko vvijeme neodlučan. U tom krvavom metežu pokaza Napoleon say svoj strategični talenat. Zauzec'e Solferina, te bijaše kljuc cij&le operacije, obezbjedi Francuzima pobjedu, a Austrijanci, izneimoreni, gotovo uništeni, trebalo je da misle na bijeg. U isto vrijeme zauzeše Pjemontesci, svladavši skrajni otpor neprijatelja, na koje se baciše naperenim bajunetima, visočine od S. Martino. Tom prilikom pokaza talijanska vojska skrajni prijezir smrti, a Viktor Emanuel, koji se niti jedan čas nije bio udaljio iz kreševa, održa svoju riječ, da želi biti prvi vojnik talijanske neodvisnosti. Zadnji traci sunca na zapadu obasjaše svojim krvavim rumenilom bojno polje, na kojem su saveznici slavili dvostruku pobjedu: Solferino i S. Martino. Grubici bijahu na objem stranama ogromni. Saveznici izvojevaše dvostruku pobjedu, ali je i skupo platiše. Ova pobjeda obezbjedi zaveznicima prijelaz preko rijeke Mincio, te se cinilo, da se rat približava posljednjem činu. Saveznici sada trebalo je da istjeraju Austrijance iz glasovitog cetverokuta tvrđava Peschiera, Verona, Legnano, Mantova. Iskustvo stečeno 48. opravdavalo je mnijenje onih, koji tvrđahu da tek sada počinje pravi rat. Ali zanos u savezničkoj vojsci bijaše toliki, da se i osvojenje toga strahovitoga četverokuta činjaše mogućim. Dok je tako cijela Italija stalno računala na potpuni uspjeh vojne, proletjela je kao munja cijelim poluotokom vijest, kojoj s prva niko nije htio vjerovati, da je rat dovršen, a Napoleon pogazio svoju carsku riječ i postao nevjerom. U večer od 6. jula posla Napoleon III., bez znanja Viktora Emanuela i svoje vlastite vojske, u austrijski tabor pobočnika generala Fleury, da izruči Caru Franju Josipu pismo, koje mu, pozivajući se na njegovo čuvstvo miroljubivosti i čovječanstva, nuđaše primirje, e da se tako lakše uzmogne ugovoriti mir. Napoleonov korak zapanji cijelu Evropu. Nakon tako sjajnih pobjeda, kad je već mogao da pobere plodove svojega rada, obratiti se pobjedenom neprijatelju i prositi od njega mir,

L