SRĐ

168

СРЂ — SRĐ

takova šta povjest još nije poznavala. Ali ova odluka, i ako se je činila na prvi mah nenadnom, bila je već na početku ratovanja zarnišljena od francuskog vjerolomnika i izvršena u zgodan cas. Mnogi historičari cijene, da je Napoleon, kad se upustio u rat s Austrijom, nehotice radio na korist Njemačke, tako da njegove pobjede od 59. bijahu uzrokom njegovog poraza od 70. Ali stvari stoje inače. Pronicavim svojim okom pređvidi Napoleon uspjeh njemačke konfederacije, te ustajuci kao branitelj narodnosnih prava i želja, hotio je upravljati tim pokretom, kad ga vec nije mogao zapriječiti. Kad je Napoleon u sastanku od Plombieres-a Cavour-u rekao, da će rat puknuti u Italiji, a mir se potpisati ispod bedema grada Веба, računao je na zgodu, da mu Njemačka, slaba i raskomadana, ostavi slobodne ruke, da potpuno uništi Austriju. To mu je imalo stalno omogućiti, da se uspješno uplete u njemačke poslove, te da na temelju modernijeh i pravednijeh kriterija obnovi u Njemačkoj protektorat Napoleona I. Kad se pak ta hipoteza ne bi ispunila, bilo je na korist francuskog cara, da Austrija bude oslabljena, ali ne uništena. Austrija bi tako bila privezana uz njega i od straha njegovog mača i od njegove velikodušnosti, Italija pak, oslobođena njegovom pomoći od upliva Aust.rije, bila bi mu privržena s harnosti, te bi mu u koncerat evropskih vlasti donijela novu silu, dostatnu da ga podupire u obuzdavanju njemačke ambicije, ali nipošto tako jaku, da se postavi protiv njega. Pošto je i u jednoj i u drugoj hipotezi bilo za njega mnogo koristi, razumijeva se po sebi, da je već prije dolaska u Italiju računao i na sjajnu pobjedu i na povoljan mir. Ratni i politički događaji dokazaše Napoleonu, da o izvršenju prve hipoteze ne mogaše biti niti govora. Francuski se vojnici bijahu pokazali smjeli, oduševljeni, i nijesu držali do pogibli i smrti. Dok je s te strane mogao biti zađovoljan sa svojom vojskom, mislio je strahom na posljedice, te bi nastale, kad bi njegovi vojnici bili samo jedan put poraženi. Osim toga u vrhovnoj upravi vojske vladaše naj veći nered, nepoštovanje i uzajamno preziranje. Bolje nijesu bile niti veze među nižim časnicima, od kojih su neki zastupali aristokratične tradicije iz burbonskog doba, a neki se zanosili idejama prve republike. Francuska, a osobito Pariz, samo površno pokazivaše oduše-