Srpski pčelar

Često je teško dovesti u sklad dužnost ureda ili zvanje supruga sa potrebama pčelarstva. Događa se, da istodobno-dolaze službene dužnosti ili kod seljaka poljski radovi sa rojenjem, pa obično stradava pčelarstvo. Od velike je vašnosti, da se pravodobno izvrši potreban rad, jer u čestim slučajevima jedan dan može prouzročiti ogromne štete. Evo baš u takvim slučajevima od velike je vrijednosti, ako žena ili kčerka zastupa muža odnosno oca. Koliko posao toliko i unutarnje čustvo, moralo bi ženskom spolu pružiti zadovoljstvo. da su dorasle takvom zastupanju muškaraca. Staro je pravilo, da je pčelarenje vrlo privlačivo zanimanje, kod kojega je uposlen duh i tijelo. I materijalno je od koristi, ako se ispravno shvaća, a okolina i vrijeme odgovaraju zahtjevu i potrebama pčelarstva. Ne mislim ovim člankom bodriti žene, koje su odrasle ili žive oko pčelarstva, već naročito one, koje su daleko od toga, a u koliko bi bilo tome sklone i sposobne. Prije svega treba imati Ijubavi za prirodu i životinje, a ostalo dolazi samo od sebe. Razumije se, treba prebroditi strah od pčelinjeg žalca, što nije ni tako zlo, jer ima djelotvornu svrhu za Ijudski organizam. Pukim sam slučajem u nekim njemačkim gospodarskim novinama pročitao opis od gđe. Marije Ritter iz Uracha, kako opisuje uzrok, odnosno posljedicu kako je postala pčelarica. Evo što piše: „Počela sam pčelarstvom, ali ne iz veselja i i Ijubavi, već iz razloga, da sama nešto zaradim. Danas nakon toliko godina pčelerenja živo se sjećam, koliko sam imala straha pred ovim malim amazonkama, i dugo se nijesam mogla otresti toga straha. Pčelarstvo je kod mene pružilo sjajan dokaz. kako je u stanju žarobiti čovjeka, dakle i ženu, čak i onoga, koji joj se približi sa strahom, da joj se napokon podaje posvema i ispuni donekle njegovo biće, i nikada više, ne napušta pčelarstvo. Često sam istupila i pismeno i usmeno, neka se žene bave više pčelarstvom, a ujedno sam upozorila na privlačivost, što djeluje i na naobražene žene. Ovdje ne mislim na žene, koje imaju vremena, volje i sredstava, pa su se godinama pripravljale za koje akademsko zvanje. Ali koliko ih ima, koje ne mogu sve svoje sile uložiti u koji ured ili zvanje, kojima to ne dopušta zdravlje, koje su posve zauzete sa kućanstvom ili imaju nedostatnu zaradu, ali ipak im pretiče vrijeme koje mogu upotrebiti za bilo koje zanimanje. Za takovu ženu ili žensko biće vrlo je lako baviti se pčelarstvom, ako posjeduje i najmanji komadić zemljišta. Ta ne samo pčelarstvom, nego i kunićarstvom, svilogojstvom, voćarstvom i t.d. Sve su to sitne grane gospodarstva, sve je to jedna renta ili penzija u slučajevima zlih dana. U takovim i sličnim položajima naročito I/ je za preporučiti, da si naše žene i kčeri izaberu kakovo zvanje, predpostavljajući, da su Ijubitelji prirode i da nisu strašive. Troškovi prvog skromnog uređenja su niski. Par stotina dinara je svakako potrebno da se nabave dva tri roja, nužne

101