Što da se radi?

iala, već je pregledala sobu i stala spremati kao da je gospodarica. Malo je i spremala, no ipak može čitati, može se baviti poslom, Opazivši, da je pepeo ostao u pepelnici, očisti Je, zatim popravi stolnjak na stolu, namjesti stolicu, Sjedne i misli : »nema povratka, nema izbora, počinje novi život, Kako će se on začuditi, kako će biti srećan, Počinje novi Život, Kako smo mi srećni.« Zazvoni, Ona malo pocrveni te se nasmiješi, Čuju se koraci, vrata se otvore: »Vjero Pavlovna!« On posrne, da, on posrne, primi kvaku od vratiju, no ona pritrči k njemu: »mili moj, mili mojl Kako je on plemenit! Kako te ja ljubim ! Nijesam mogla živjeti bez tebe«, Poslije? Što je bilo poslije? Ona se ne sjeća ı on se ne sjeća; obojici se zamaglilo pred očima nakon poljupca ... »Vjeročko, anđele mojl!« »Druže moj, nijesam mogla živjeti bez tebe, Kako si me dugo ljubio šuteći! Kako si plemenitl — »Pričaj mi, Vjeročko, kako se to dogodilo« .— »Rekla sam mu, da ne mogu živjeti bez tebe, On je slijedećega dana otputovao, ja sam htjela poći za njim, htjela sam tako jučer čitav dan, a sad, eto vidiš, dugo već vremena sjedim kod tebe«, — »Kako si oslabila u posljednje vrijeme, Vjeročko! Kako su ti blijede ruke!« On joj ljubi ruke, — »da mili moj, bijaše to teška borba. Sad tek mogu procijeniti ı tvoju muku, Kako si mogao svladati sebe, da mene ne uznemiruješ, Mnmogo si morao patitile »Da, Vjeročko, nije to bilo lahko«, — i on joj neprestano ljubi ruke, Najednom se ona nasmije: »ah, kako sam bezobzirna, ta ti si, Saša, gladan, ti si umoran«, Istrgne mu se i polrči, »Kuda ćeš, Vjeročko?« Ona ništa ne odgovara,

___OPAO