Što da se radi?

prestano Ženu, zašto baš sada misliš o tom? Zar se kaniš u nekoga zaljubiti? Da? -

Vjera se Pavlovna stade smijati i dugo su se oboje smijali ne mogavši doći do riječi,

— Da, sad možemo i fi i Ja sigurno znati, da nam se to više ne će dogoditi. No znaš li, što mi se sad čini: ako moja ljubav naprama Dmitriju nije bila ljubav razvijene žene, onda i on mene nije ljubio u onom smislu, kako ti i ja shvaćamo ljubav. On je bio prema meni raspoložen kao prema svome prijatelju, i samo gdjekada osjećao i strast prema ženi, Prijateljstvo je osjećao prema meni lično, a porivi strasti su zahtjevali uopće ženu, lično naprama meni ne bijahu upereni. Ne, ono nije bila ljubav, Zar se on mnogo bavio u mislima samnom? Ne, to Sa nije zanimalo, Da, niti s njegove strane, niti s moje ne bijaše prave ljubavi.

— Ti si prema njemu, Vjeročko, nepravedna, — Ne, Saša, to je tako, Nije potrebno, da ga mi u našem razgovoru hvalimo. Mi znademo, kako ga visoko cijenimo; znademo. također, da njemu nije bilo lahko, ma koliko on” to dokazivao. Ta i ti govoriš, da ti nije bilo teško boriti se sa svojom strašću, — to Je sve lijepo i istinito, no ne smije se u bukvalnom smislu shvaćati, — o, druže moj, ja dobro znadem, koliko si ti patio... Eto, kako to dobro shvaćam .,. -

— Vjeročko, ti ćeš me zagutiti, Priznaj, da si izim sile čuvstava htjela pokazati i svoju tijelesnu silu. Da, vrlo si jaka, no kako da ne budeš jaka, kad imaš takova prsa ,..

— Dragi moj Saša!

4il