Što da se radi?

VIII,

— Saša, ti me nijesti pustio, da izgovorim sve, što sam htjela o stvari, reče Vjera Pavlovna, kad su nakon dva sata sjedjeli kod čaja, |

— Ja te nijesam pustio, da izgovoriš? Ja sam kriv?

— Dabome.

— Tko je počeo ludovati?

— Žar te nije stid?

| — Zašto bi me bilo stid?

— Zato, što kažeš, da sam ja počela lu. dovati, Fuj, kako možeš tako kompromitirati skromnu ženu svojom llegmatičnošću!

— A ja sam povjerovao onomu, Šio si 5Ovorila o ravnopravnosti. Ako postoji ravnopravnost, onda postoji i u inicijativi. :

— ila, Ba, ha Kalo se učeno izražava. No, zar ćeš me okriviti zbog nedosljednosti? Zar ja ne nastojim imali ravnopravnost i u inicijativi? No, Saša, sad ja dajem inicijativu za produženje ozbiljnoš razgovora, što smo ga prekinuli, :

— Slobodno, no ja te ne ću slijediti, Ja ću poprimiti inicijativu u zaboravljanju. Daj mi ruku, |

— Saša, ta moramo svršiti razgovor.

— Sutra. Sad me, kako vidiš, suviše za-

nima proučavanje tvoje ruke.

412