Što da se radi?

A on odgovori: »vidite li, da više nijesam tako nestrpljiv, da doznam ono, što želim znati.«

XIV.

Oduševljenje je Katarine Vasiljevne trajalo i poprimalo sve više oblik trajnog, Živog ı svijetlos raspoloženja. Kako se njoj činilo, upravo je to oduševljenje sve više privlačilo k njoj Beaumonta. On je mnogo mislio o njoj — to se vidjelo, Saslušav tri, četir: puta njeno pričanje o Kirsanovima, reče: »sad znadem sve, što mi je potrebno. Hvala vam. »Ta što znadete? Rekia sam vam samo, da se vrlo vole i da su osobito srećni.« »DOrugo mi nije ni trebalo; Uostalom, to sam također znao i sam,« Počeli su razgovarati o drugom, |

Dabome, upočetku je Katarina Vasiljevna mislila, da je on zaljubljen u Vjeru Pavlovnu. No sad je bilo očito, da toga nema. Koliko ga je poznavala, mislila ·je, da Beaumont uopće nije u stanju da se zaljubi, Voljeti može — da, I ako sad koga voli, — to .sigurno »mene«, mislila je Katarina Vasiljevna. E

ŽM;

–

Uostalom, jesu li se oni voljeli? Da počnemo od nje, Bio je jedan slučaj, koji je dokazao njenu brižljivost o njemu, no taj se slučaj svršio posve drugačije no što se moglo očekiwatt, Beaumont je svaki dan dolazio k Polozovima, višeput na dulje, više puta na kraće vrijeme, To je svjedočilo starcu, da on kani oženiti Katju. Jednoša dana nije došao Beau-

503