Što da se radi?

viteljem s plaćom od 1000 funti, kako se moglo i očekivati, — i ništa više), Dioničari među njima i Polozov, dobiše slijedećeča dana „polovicu novca u gotovom, a drugu polovicu u mjenicama. Polozov je zadovoljno sjedio kod stola i preSledavao papire, dok su Katarina Vasiljevna i Beaumont šetali po svim sobama.

— Ako ženu ili djevojku sputavaju predrasude, govorio je Beaumont, {nije više upoirebljavao ni anglicizma, ni Point prije) onda to i mužu, — mislim čestita čovjeka, — priredjuje mnogo neprijatnosti, Recite, kako da oženiš djevojku, koja nema ni pojma o običnim Životnim prilikama, koje će nastati uslijed njene privole na brak? Ona ne može suditi o tom, hoće li joj prijati život uz čovjeka kao što Je njen vjerenik,

No ako su njeni odnošaji prema tom čovjeku već prije imali neki stalni oblik, onda je to ipak neka garancija, da će i u buduće biti zadovoljni jedan s drugim,

— Da, donekle, no bilo bi sigurnije, da se polpunije i svestranije istražuju, Ona ne pozna prilike, u koje ulazi; zato Je za nju svadba veliki riziko, Tako je njoj, a zbog nje i onom čestitom čovjeku za kojeđa ona polazi. On poznaje mno-

go žena raznih priroda; on znade, koja mu narav više odgovara. Ona — ne zna.

— No ona je mogla promatrati život i ljude mogla je misliti,

— Sve Je fo lijepo, no nije dostatno, Ništa ne može zamijenifi ličnog iskustva, _-

— Vi želite, da se udaju jedino udovice?

— Vrlo ste se zgodno izrazili, Samo udovice. Djevojke se ne bi smjele udavati,

507