Što da se radi?

— Da, vi ste- nas izmučili, kaže Vjera Pavlovna, — Sva sreća, da smo imali prevaliti samo jednu vrstu, misli Katarina Vasiljevna.,

I one se spuste umorne na divan,

I mi smo prilično umorni, govore Beaumont i Kirsanov, te sjednu pored svojih žena. Kirsanov je zagrlio Vjeru Pavlovnu, Beaumont je primio ruku Katarine Vasiljevne, IdilaePrijatno je vidjeti srećne brakove, Lice se gđe u crnini na čas zamračilo, to nije nitko opazio, izim Jednoga od* njenih mladih supulnika, „On ode k prozoru ı stane promatrati arabeske; što su nastali na staklu uslijed zime,

— Mes dames, vaše su pripovijesti zanimljive, no Ja ih pravo ne poznajem. Znadem tek, da su i ganutljive i i vesele i da se srećno svršavaju, Na gdje je starac?

= (Om gospodari, Pripravlja zakusku, to uvijek rado čini, — reče Katarina Vasiljevna.

— Bog s njime! Dakle, pričajte, molim vas, ali ukratko; ja volim kratke pripovijesti,

— Pripovijedat ću vam vrlo kratko, kaže Vjera Pavlovna, o sebi, drugi neka pričaju o o sebi, No moram vas upozoriti da se moja pripovijest svršava lajnom,

— Pa što zato? Otjerat ćemo onda gospodu, ili ne bi li ih odmah sada otjerali?

— Ne, sad mogu slušati,

— Vjera Pavlovna priča svoju povijest,

— Ha, ha, ha,! Ona mila Julija! Ja je vrlo volim! I baca se na koljena i grdi i ponaša se razuzdano! Mila!

79) (0500) 0 8 0,300

571