Svet

rekao је prošlc nedelje novinarinui u Zagrebu oficir E/.ić. U očima stanovnika Biiia ra. па svaki uačin iscrpljenima nakon dugotrajne opsade, vremenski tok događaja pretvara se u uzročno-posleđični, pa tako Ezič smalra bitnim da je Abdić stigao u Kladušu dva dana nakon zauzimanja Bosanske Krupe od strane VRS. "Lično sain ga dočekao na aerodroniu", kaže Imzo Ezić. "Još Jc bio Clan Prcd.sjedniStva BiH, a pokojni Irfan Ljubijankič zadužio me da ga dovezcm u Bihać, na sastanak na kojemu su Irfan Ljubijankić i Ramiz Dreković, tada zapovednik 5. когрша ABiH, trebali dogovorifi obranu Bihaćke krajne". Ezić nije imao strpljenja; "Zelio sam likTidirati Abdića na licu mjesta, no Irfan mi to nijc dopustio. Htio mu je dati priliku da se opravda i opredijeli za obranu. Osim toga, Babo je imao jake veze ргско svojili filijala u Hrvatskoj, od kojili smo se još nadali pomoći u naoružanju ", kaže Ezić. ABDIĆEVI SPECIJALCI "Sastanak u Biliaću bio je нјеdno i posljednji pokušaj zajedničkog dogovora Predsjednistva BiH i kladuškog vođe o obrani Bihaćke krajme, Fikret Abdić govorio je kako još nije pravo vrijerae, kako treba pričekati razvoj situacije, da narod nije za rat već za biznis, da bi, na kraju, pritisnuf argumentima, ipak obećao oružје", kaže oficir Ezić. "Napao sam ga na tom sasfanku, optužio za saradnju sa Srbima, jer sam ga sam imao priliku upoznati. Prije rata zajedno smo biii delegati u Skupštini BiH. Abdić se poslije žalio Ramizu Drekoviću i tražio moje smjenjivanjc ". Ali umesto toga, tadaSnji komandant 5. korpusa general Drcko'. ić naređuje Eziću da preuzme rukovodsfvo nad 52 i. brigadom u Kladuši. Ta brigada je bila oformljena «i strane "Bosanske bojne", koja je prva. odmali posle pada Bosanske Krupe, 21. aprila 1992. sprečila ulazak srpskih boraca u Kladusu. Kao komandiru u odbrani Kladuše Abdić je Imzi Eziću slao brojne delegacije. Tražio je, tvrdi Ezdć, da_s2l. brigada bude pod njegovom komandom, da bude razumua i пе izaziva nevolje sa Srbima. Dvovlašće civilne, Abdićeve vlasti, i brigade Armije BiH odane Alijinom vojnom zapovedništvu, trajalo je do dana kada su u komandu 521. brigade upali Abdićevi Ijudi. "U kasarni je bilo samo desetak vojnih policajaca koje su, nakon krafkog ofpora, Abdićevi Ijudi likvidirani" - kaže Ezić. "Stotinjak BEbinih specijalaca, među kojima su bili najbliskiji Abdićevi saradnici, popuf glavnog egzekufora zvanog ’Mornar’ (koji se, navodno, također predao na Turnju), pripremib su mi zasjedu, likvidirab dva vojnika u mojoj pratnji, zarobib me i odveb u policijsku zgradu". kaže Imzo Ezić. "Ispitivanja su bila mučna, ne žeИш govoriti o fome što su mi sve radib. Tad sam osobno upoznao zvijer u ijudskom obliku, nekog Jusića, prvog suradnika Irfana Zileta Saračevića, bivšeg naćelnika SDB-a za Biliać". Irfan Saračević, koga optužuje oficir Ezić, jedan je od najbližih Ijudi Fikreta Abdica. Takođe je i potpisnik sporazuma u Vojnicu o predaji vođstva Republike Zapadne Bosne hrvatskim vlastima. "Deo moje brigade doznao je za Abdićev udar i, predvođen mojim zamjenikoin, \ratio se u KladnSn. Zalifijevali su da me do sutradan u 9 sati ujutro Abdićevi Ijudi vrate n Bibać" , nastavlja Imzo Ezić. I ikici Vbdićje tada Ezića pustio iz zauora.

I’osledtiji veliki posreduički |x>sao Tikreta Abdića jeste ugovaraпјс modaliteta predaje dcla 21. kordunskog korpusa Srpske vojske Krajine hrvatskim vlastima. Abdića su, tiavoduo. nekoliko dana, koliko su trajali pregovori. do mesta pregovora u Vojniću prevozili helikopterom Hrvatskog ratnog vazduhoplovstva. Pitanje je hoćc li ta navodtia posreduička uloga uticati na Abdićev sadašnji status, iako je poznato da je u vreme hrvatsko-muslimanskog rata Abdić pružao izvesne usluge hrvatskoj Vladi. Te su postale lirvatskoj str;mi opterecenje nakon potpisivanja i početka sprovođenja Vašingtonskih sporazuma. Pored toga, u Hrvatskoj Je Fikret Abdić stvorio široke poslovne i Lićne kontakte; te veze potiču još iz sredine osamdesetih kada je vodio "Agrokomerc", Uprava "Agrokomerca" je bila delom dislocirana u Rijeci gde je Fikret Abdić, zbog klime koja je povoljno uticala na njegovu tešku alergijsku astmu, provodio više od šest meseci godišnje. Abdić je na tadašnje riječke poslovne Ijude ostavio dobar utisak: u rezervisanoj riječkoj sredini, koja ne trpi ekscese, imao je ugled skronmog, nenametljivog i intehgentnog čoveka. Nikada se nije razbacivao novcem, kako su to radili biznismeni iz provincije, nije imao previše jak bosanski naglasak, nije nosio neukusne kravate. KLADUŠA '93. - OSTRVO BLAGOSTANJA U najbolje vreme Fikrel Abdić je preko riječke luke ostvarivao promet od 75.000 tona generaluog tereta. Krajem 1993. predložio jc riječkoj "Luci" da Autonomna pok rajina Zapadna Bosna, tada još vc likodušno primana u Hrvalskoj. sagradi slobodnu carinsku zonu. Arguinentovao jc svoj predlog ua poslovnom siLslanku sa riječkim vfastima, izjavivši da mu je Tudman lično rekao kako za tako nešto neće biti prepreke. Taj sastanak je bio održan uz posredovanje Biroa predsednika Republike, Ivić Pašalić je iično nazvao gradonačelnika Rijeke i zamolio ga da organizuje sastanak. Upravo je Pašalić bio prisutan i na dogovaranju predaje Abdića lirvatskim vlastima prošlog utorka! U riječkoj "Luci” naveli so tada dve prepreke: prva je, da strani državljanin ne može biti osnivač carinskog instituta slobodne zone u "Luci". Drugo, strani partner u taj posao bi morao uložiti oko milijar du dolara, a investicioni radovi tra jali bi oko petnaest godina. Fikret Abdić i "Luka" jedino su mogli potpisati sporazum o korišćenju već postojeće slobodne zone riječke luke. U "Luci" su se već tada ogradili da ne znaju gde će završiti roba koja se uvozi preko te slobodne zone. Рге toga Fikret Abdić je imao na zagrebačkom robnom terminalu "Zitnja" unajmljena skladišta i hladnjače. Prazni kamioni kretali su iz Velike Kladuše i prevozili robu natrag u enklavu ulazeći па teritoriju RSK u mestu Mošćenica kod Siska. Otkad je робео da posluje iz Rijeke sa znatno većim količinama robe, isposlovao je otvaranje njemu vrlo praktičnog prelaza Turanj kod Karlovaca, posle poznatog kao mesto mnogih političkih susreta između hrvatskih i srpskih pregovarača. Od početka 1993. pa sve do velikog zahlađenja odnosa između Zagreba i Velike Kladuse, koje je iisledilo nakon zbližavanja Zagreba i S;trajeva Vašingtonskim sporazumow, Fikret Abdić je uspeo da njegovi kamioni mirno saobraćaju od Rijeke preko RSK do Kladuše. i to najkraćom, najrentabilnijoni dcoiucom! C'im su Turnjt'.in [xičeii prola/i-li Abdićevi kamioni, artiljcrijska valra na tom delu fronta je utilinula. Kolone legljača, kaniiona, cisterni i aulobusa prelazile su preko te Unproforove kontrolne tačke. Nikada u istoriji, pa čak ni u doba "Agrokomercovog" procvata, tokom osamdesetih godina, Velika Kladuša nije bila toliko važna kao te, 1993. kada je postala živahno, a zaštićeno trgovačko središte. Retki novinart koji su izveštavali iz Kladuše bili su iznenađeni time da je u toj opštini životni standard bio jedva nešto niži nego pre rata. Dok bi se njihovi susedi, izgladneli i iznemogli Bišćani, bacaii na retke konvoje humanitarne pomoći, nekoliko kiloraetara dalje, u Kladuši deci su za doručak davali belu kafu i izvanredno ukusne "Agrokomercove" pti-ber keksove. Na rubovima opštine Velika Kladuša vladala je Ijudska beda, ali unutra se živelo gotovo u blagostanju s obzirom na ratno okruženje. Turanj je takođe postao mali, zakrčeni prelaz, jedva dovoljan za kolone golemih "Agrokomercovih" katniona i hladnjača koje su robu iz Hrvatske prevozile duboko u teritoriju RSK. NESMETANI PROTOK KOBE Dnevno se preko Turnja prevozilo 400 tona robe i 112 tona nafte, što je desetostruko premašivalo potrebe stanovništva samoproglašene "AP Zapadna Bosna". Naime, teritorije koji je kontrolisao Fikret Abdić činila je opština Velika Kladuša gde je živelo približno 50.000 stanovnika. Pretpostavljalo se da se oko 50 tona nafte i 200 tona hrane odmali usmeravalo premaßanjaluci. Većiit u nafte i Itrane Abdić je kupovao od lirvatskih preduzeća. Litra naflc koštala je u RSK oko četiri nemačke marke. Na taj uačin je Hrvatska, paradoksalno ali tačno, uz pomoć Fikreta Abdića, u to doba kršila sankcije Ujedinjenih nacija ргеша SRJ, RS i RSK. Glavni poslovni partner Fikreta Abdića u Hrvatskoj je bila firma "Voće" sa sedištem u Zagrebu, koja je posredovala između Abdića i kupaca u Hrvatskoj. Na primer, naftu od INE koju je plaćao Abdić, nominalno je kupovala firma "Voće", I veći deo robe za Veliku Kladušu upućivala je firma "Voće", Od raskola između Sarajeva i Velike Kladuše, koji je označen napadom 5. korpusa Armije BiH па Abdićevu autonomnu pokrajinu, Abdić je, bio još upućeniji na Нгsatsku. U prostorijama "Voća" bila jc adresa uovinske agencije ZBIA, kao i list kojih je Abdić nastojao da odgovori na propagandu iz Sarajeva. Nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma Tuđman je pozvao Fikreta Abdića na razgovor. Razgovarali su o buđućim odnosima Zagreba i Velike Kladuše koji su, bilo je jasno, već prošh najbolje dane. Nakon tog razgovora Abdić se, potišten, odvezao do prostorija "Voća", firme koja mu je posle kraha "Agrokomerca", u drugoj polovini osamdesetih, prva odobrila osamdeset tona kafe, s kojom je Abdić tada ponovo pokrenuo posao. Upravo je "Voće" za Abdića, sredinom 1992, ugovorilo i sa francuskim bataljonom Unprofora prevoz i doslavu robe iz Zagreba ргеko Karlovaca i Turnja do Kladuše, Od prelirambenih proizvoda najviše se prevozilo brašno, šećer, ulje, so i deterđžent. Sva roba koja je prelazila ргеко 'furnja morala je imati odobrenje hrvatske Vlade i biti najavljena 48 sati ranije. Ipak. neke hrvatske firme su švercovale robu za Veliku Kladušu. Plata vozača kamiona na relaciji Zagreb-Velika Kladuša bi-

la je 200 DEM uz snabdevauje hrauom. U novembru 1993. bila je uspostavljena i redovna autobuska linija Kladuša -Zagreb, a karta na toj relaciji je bila 100 DEM. Sve do trenutka kada je 5. korpus Armije BiH preuzeo Kladušu, Abdićeva porodica je nesmetano putovala na relaciji Rijeka-Velika Kladuša. Na svim kontrolnim tačkama imali su povlašćeni tretman, a jedina nezgoda dogodila se nakon pada AP Zapadna Bosna: gospođica Emina Aodić, starija ćerka Fikreta Abdića, opljačkana je u februaru 1995. kod Gomjeg Jelenja, na putu za Rijeku. U razbojničkom prepadu па njen lični automobil, u kome su još bili njeni maloletni brat i mlađa sestra, navodno je oteto 100.000 nemačkih maraka u gotovini. Posle ulaska 5. korpusa u Veliku Kladušu trideset hiljada stanovnika te opštine izbeglo je iz pođručja pod kontrolom Armije ВШ na teritoriju RSK. Strani mediji vrveli su od izveštaja o humanitarnoj katastrofi u izbegličkom logoru kod prelaza Turanj. To je vreme najbližih kontakata Fikreta Abdića s vlastima krajiških Srba. Boravio je na Plitvicama gde je u hotelu "Jezero” primao strane novinare. FIKRETOVI "PARTIZANI" Za televiziju RS govorio je o fundamentahzmu Vlade u Sarajevu, a svi kontakti sa Zagrebom bili su, čini se, prekinuti. Fikret Abdić je tada izjavio da se među trideset hiljada izbeglica na Turnju nalazi i njegovih deset hiljada boraca, koji su pripadali fonnaciji pod nazivom "Narodna odbrana Zapadne Bosne". Tadašuje Unproforove procene o broju tih vojnika bile su šest do sedam hiIjada. "A gde im je oružje?", pitao je novinar "Frankfurter Algemeine Zeilunga". "Na sigurnom", odgovorio je Abdić za FAZ. Posebno

zaniiuljiv ral bio jc laj. kojj je vodila "Narodna odbrana Zapadne Bosne": sukob u Hrvatskoj tumačio se kao "rat između uslaša i četnika", a oni, stanovnici kladuške opštine, doživljavali su sami sebe kao "partizane". Smatrali su da sti im i uniforme sašivene po uzoru na рагtizanske, ili barem na kostime glumaca u starim jugoslovenskim filmovima s partizanskom tematikom. Biče zanimljivo videti ko bi mogao zatražiti eventualno izručenje Abdiča? Republika BiH ili Federacija? U zagrebačkoj ambasađi Bosne i Hercegovine žele da ostave utisak kako nemaju pojma da je Abdič u Zagrebu. "Kućui pritvor? Hotel ’Palace’? O tom gospodinu пешашо nikakvih informacija", kažu u bosanskoj ambasadi u Zagrebu. Ambasador Kasim Tmka ipak je, na insistiranje novinara, rekao da ga ne zanima Fikret Abđič, nego povratak 12.000 izbegHca u pođručjp pod komandom 5. korpusa. "Sto se tiče eventualnog Abdićeva izrućenja, o daljim koracima odlučiće Vlada u Sarajevu", гекао je Kasim Tmka. Kakva če biti sudbina popularnog kladuškog Babe ostaje da se viđi. Hoče li se, kao več mnogo puta do sada, zarad profita pnkloniti trenutno jačem, ili če se posle svega povuči iz javnog ži\ota? Možda če ga u skladu sa nekim njihovim intemim dogovorom Tuđman predati Miloševiću? Karadžiču i Martiču, više je nego izvesno, nakon pada RSK i deblokade Bihača ovakav Abdič više ne treba. Bilo kako bilo, Srbi če se sečati jednog muslimanskog lidera koji, u jeku najžeščeg rata nije mario za nacionalonu i versku mržnju, nego za profit. Bio je jedini mushmanski voaa u bivšoj BiH čije se ime i na Palama, i u Kninu, i u Beogradu pominjalo s prijateljskim osmehom. PREDALA BABINO PISMO TUĐMANU: Fikretova supruga Fazla

КАКО IE ŽIVELAINESTALA BABINA ZAPADNA BOSNA

Svet 1.09.1995.

ABDIĆ U KUĆNOM PRITVORU: TAJANSTVENIGOST HOTELA "PALAS"

17