Svet

BEZ PARDONA NEBOJŠA JEVRIĆ

Razgovarao: Predrag Popović

Uzmi, Popoviću, zapali i ti jednu! Ovo je specijalna prijedorska marihudna đubrena pepelom mrtvih Muslimana!

evnc je najboIji borac među srpskim novinarima i najbolji novinar među borcima. On ima na stotine ovakvih kazivanja, sakupljenih ua 3.000 kilometara bivSeg fronta. Ovo je samo jedua priča u kojoj su svi nedostaci izazvani prizemnim pitanjima novinara i nebeskom lakočom specijalne "prijedorske marihuane". "Uztni, zapali jednu, ovo Je sptecijalna, prijedorska, đubrena pepelom mrtvili Muslimana! ", uudi me Jevrić. • Za.što pišeš to što pišeš? Pišem јег to znam najboIje da radim. Drugo: otkad znarn za sebe - pisao sam. Treće: za to sam se i skolovao. Moj otac je upisao rusku književnost kad saui ja krenuo u prvi razred gimnazije. Zajedno sino završili ja ghnna/iju, on fakultet. Onda sain došao ovdje, u Beograd. Upisao satu filozofiju i ispoiagao lo ispita što

me zanimalo. Tada sam odlučio da pređem na pravo obrazovanje za pisca. Pitao sam svog naopakog đeda šta da radim. • Sta ti je đed rekao? Rekao mi je: Nađi u tom Biogradu najboljeg majstora u zanatu koji si riješio da učiš, pa vidi oče li te primit za šegrta. Raspitao sam se i saznao za Miodraga Bulatoviča. Najviše je knjiga prodao i ovdje i u inostranstvu. Od njega ču zanat da učim, šta če mi koji drugi. Našao sam ga u Kolarcu đe sjedi s jednom lijepom damom. Rekao sam: "Ja sam Jevrič, unuk Nikole Jankoviča i htio bih kod vas da budem šegrt." "Može, može, samo prvo stavi sav novac što imaš ovdje па sto i idi prekoputa u prodavnicu da doneseš jedan parfem za ovu damu. Kad sam čorisao parfem, prvi ispit sam prošao. Pored nas su pmslc иекс dvije ribe. Bulalovič ше posalo da dovedem jednu od njih. I to

sam uradlo. "Sad idi po buгек." Otišao sam. Od tada me dobro čuvao i dobro pazio, a i ja njega. Učio sam od njega zanat kao što je on učio ođ velikog Ive Andriča. Od Bulatoviča sam naučio da nema prave proze bez prave poezije i da je svijet ikonostas Božiji. Bulatovič se, kao i ja, družio sa najrazličitijim tipovima. Krug пјеgovih prijatelja kretao se od Ijudi sa totalne margine do Dalija, Sartra i predsjednika država. I krug mojih prijateIja se kreče od Saše Dragstora i Vere Krečane do Radovana Karadžiča, vojvode Sešelja ili Nebojse Coviča. • Kakav ti je prijatelj Sešelj? Ne ruogu baš reči da smo prijatelji. Mi smo dugogodišnji sapulnici. Mislim da je on veliki tip, a ja volim sve velike hajduke. Pišeni kod četiri največa hajduka: Mire Markovič, Željka Ražnatoviča, vojvodc Sešclja i pisao sam za vojvodu Đujiča. To

su četvero najvećih živih srpskih harambaša, • Nisam znao da si dobar sa Arkanom'? Rekao sam da pišem u njihovim novinama a ne da sam "dobar" sa njima. Nikad nisam bio u Arkanovim akcijama jer je kod njega zabranjen alkohol a ja sam ministar u Partiji običuih pijanaca i glavni neodgovorni urednik jedine zavisne novine u Jugoslaviji koja javno priznaje da je zavisna, našeg partijskog glasila "Maligan". O Arkanu mogu da pričam samo ono što sam čuo od Ijudi za koje sam siguran da пе lažu. • Reci. Sad sam bio u Prijedoru. Pričao sam sa jednim koji je dobio batine od Arkana. Znaš šta mi je rekao? Kaže: "Eh, što me ne prebi prije dvije godine, ne bismo ovo ddživjeli." Od malog djeteta pa do starca, o Arkanu če ti svi reći isto: da nije njega najebali bi totalno. Zatim, iz

pouzdanih izvora znam da je bio bojkotovan od vojske RS. • Koji su to pouzdani izvori? Koji su, to je moj problem. Ali, znam da je za čitavo vrijeme ratovanja tamo dobio artiljerijsku podršku od svega osam granata. Koji znaju šta je artiljerijska poclrška, krstiče se i neče mi vjerovati. Агкац je otišao tamo sa osara autobusa i lakim naoružanjem. Uhvatio je Sest tenkova i dvije prage. Njegovi su momci prolazili po 30-4-0 kilometara pješke kroz one kamenjare. • Ko ti jc od tih harambaša-prijatelja najdraži? Ne govorim o tome ko mi je drag ili nedrag. • Ja te to pitam. O harambašama se ne govori na takav način. Obožavam vojvodu Đujiča zbog jedne njegove čuvene rečenice: Bračo Srbi sloko jedna. Imao je inuda da istinu kaže u oči. Meni se svi čet-

vero dopadaju kao pravi hajduci. Svijet pokreće eruptivna snaga moćnili pojedinaca koji uspijevaju da vladaju drugima na bilo koji način, milom ili silom, snagom volje ili snagom pendreka. U tom smislu, moja književnost je uvijek na desnoj strani јег više vjerujem pojedincu nego gomili. Od tvog glupog pitanja mnogo je bitnije šta ja to pišem da sva ta četiri politička autoriteta misle dobro o meni. • Zašfo si siguran da sve četvero misle dobro o tebi'? Pa. svi ше objavljujuA Niko mi ne pravi neke probleme. Meni je i to malo. Ja bih volio da me objavljuju sve novine i sve lelevizije. Malo je dva miliona čitalaca. Meui nikada nije dovoljoo objavljivanja. •Na ILsti harambaša gde jc tvoj najbolji prijatelj Cović? Od Covića sam dobio stafi. U to vrijeme sam dobio

nagradu kao najbolji srpski ratni reporter. To je bilo prije blokade па Drini. Vlast tada još nije imala ništa protiv nas nacionalista. Zašto jednom piscu jedan gradonačelnik ne bi dao stan? Ja i sada pišem isto kao i onda... • A pokion se ne odbiја? Ma, ne! To nije poklon, ja sam taj stan krvavo zaradio. Zena mi je bila trudna. Živjeli smo u podrumu koji smo plaćali sto maraka a zajednička primanja su nam biia deset maraka. Otišao sam kod Covića i rekao mu da ću dijete odnijet u Zvečansku ako mi ne daju kakav krov nad glavom. On mi je dao stan ne dopustivši mi da ga rnolim i da se ponižavam pred njim i nije. zaista, tražio ništa za uzvrat. Dvadeset godina se bavim literaturom i uovinarstvom. Radio sam uvijek ondje gdje je najteže.

Svet 25.12.1995.

15