Topola

28

nego što je dosad nepoznata bila. Ja ponudu prvu ponavljam i sada : sijedi mi, i d’jeli sa mnom, šta imadem. Ifige)iija. Kako bih ja korak taj učinit smjela? Zar božica nema, koja no me spase, sama pravo na moj prikazani život ? Ona mi je zaklon odabrala ovdje, ona me tu drži za najljepšu radost možda starih dana roditelja moga, koga kazni, makar i prividno, ljuto. Možda je već blizo moj radostni povrat, a ja sad, za pute ne hajući njene, da se vežem ovdje proti volji njenoj? Znak sam zamolila, je 1’ mi ostat ovdje. Toant. Ta znak ti je u tom, što boraviš ovdje. Čemu brižno slične izgovore tražiš, čemu mnogo r ječi, da odreći možeš, kad drugi od svega samo „ne ću“ čuje? Ifigenija. Za to. da ob sjene n’jesu moje r’ječi, do dna sam ti srce otvorila svoje. Pa tä reci i sam, ne ćeš li dopustit, da čeznuti moram razboljenom ćuti za ocem i majkom i braćicom svojom? I da bi u drevnim dvoranam, gdje tuga, kad kad iz tihana moje ime šapne, izpreplela radost od stupa do stupa, kao novom čedu najkrasniji v’jenac. Oh, da bi me posl’o onamo na ladji, ti bi dao meni i svim život novi !