Topola

29

To aut. A ti se povrati, i po srcu radi. ne haj za glas dobrog savjeta i uma, neg ostani samo žena, pak se podaj nagonu, koji te razuzdano žanje, i goni slijepo sad tamo, sad amo. Ako im u grudim kakav prohtjev gori, nema svete sveze, da in može spasti od pr’jevare, koja iz krila ih mami zaufana oca ili vjerna muža; ako li je plahi pritinjao oganj, uzalud će zlatna prozboriti usta za nagovor r’ječi iskrene i moćne. Ifigenija. Gdje je kralju riječ plemenita tvoja? Dakle tako vraćaš moje pouzdanje, a spremah se kaza, da ćeš svaku čuti ? Toant. Na nenadno n’jesam mog’o biti spreman, al sam mog’o slutit, ta n’jesam li znao, da sam se sa ženom u posao dao ? Ifigenija. Nemoj kralju, vr’jedjat našeg b’jednog spola. Nije tako sjajno, kao što je vaše, al nije ni žene baš oružje nisko. Ta vjeruj mi, da sam pretekla te time, što pogadjam bolje neg ti sreću tvoju; ti ne poznav sebe, a ni mene, misliš, da bi uža sveza bila naša sreća ; pun lijepe ćuti i pun dobre volje, ti me prinudjavaš, da se na to sklonim, al ja višnjim hvalim, što mi jakost daše,