Topola

one vesele žice, . u koju tiekom drame udarahu bujni satiri, uživaoci zemaljskih naslada. Ali taj prrzor onoga najnižega veselja, koje podaje tvarni užitak pirni, brzo uzstupa prizoru duševne radosti, prizoru vjeritbe Miljenka s Dubravkom. Svećenik boga Ijubavi, vjereći ih, iztiče svezu medju slobodom i pravom Ijubavlju, koju stavlja pod zaštitu nebesa, veleći vjenčanicima: : nebo vam od sgori \jeru ovu svjedoči, i vrh vas otvori od zviezda sto oči, skladno svi jezici sred ove Dubrave da u časti i dici hvale vas i slave«. Sad se jstom dostojno pristupa prizoru najviše i najčišće duševne radosti, prizoru »jedinstva i Ijubavr svih, svetčanomu slavIju slobode i domovine, vršku i završetku drame. Svećenik boga Ijubavi Lera počima prilaganje zavjetnih darova na žrtvenik božice slobode, puštajući iz kaveza ptice Lerove, da, kako one sad slobodne stem krila svud pod nebom, tako sloboda prostre slavu Dubrovnika svud po svietu. Za njim Miljenko prilaže grančicu masline, da, kako sad njega Ijubav usrećuje i umiruje, tako sloboda svu državu o\jenča mirom i srećom; a Dubravka prilaže ružicu sa zavjetom, da će ona, mlada žena, svu diku i slavu svoju tražiti u slavi slobode domovinske. Tako mladenci svoju osobnu sreću prave Ijubavi podlažu slobodi i sreći domovine. Zagorko žrtvuje božici slobode svoje mladenačke Ijubavne zanose, kojih se za uviek odriče; Divjak svoje nenaravno uresje i sve ludosti i taštine« svoga pustolovstva; Vuk kupu vina, koje mu u napredak ima biti samo za razveselnu »čašicu od smieha-, a ne za živinski užitak; Jeljenka kus čista

XXXVI