Topola

XXXV

samo u vanjskom obliku, samo u njekih površnih pojedinostih; po jezgri pak, po osnovnoj misli i po cjelokupnom složaju svoje Dubravke - Gundulić je posve samostalan: podsmješljiva slika mana družtvenoga života i ganutljiva slika Ijubavnog jada i sreće dvoje dragih služi u Gundulićevoj Dubravci« velikoj rodoljubnoj misli, to jest slavljenju i veličanju slobode te ; omh družtvenih krieposti, koje su uvjet slobodi, a kojim je prava Ijubav posvećeno ognjište. Tu veliku misao Gundulić je u »Dtibravci« živo i krepko izveo, a podkitio ju sjajem svoga pjesničkoga biserja. Slaveći slobodu i Ijubav, on ih resi najmilotnijimi dragostmi krasne prirode. Sgodno se počima radnja drame u Ijetno predzorje dražestnom pjesmom danici zviezdi, a završuje se na večer, kadno nebo otvara od zviezda sto oči«, žarkim slavospjevom svega naroda božici slobodi, Cim osvane zora, kolo djevojaka natječe se sa slavulji u pjevanju na slavu zore, a prvakinja u kolu, krasna Dubravka, slavi cvieće, kojim se nebo i zemlja kiti za večernju svetkovinu, kadno će se božici slobode zavjetni darovi prinositi. A već u zoru, čim je primljen pod okrilje slobodnoga Dubrovnika, prvi prilaže starac Dalmatinac, bjegunac iz robstva i biede zavičaja, svoj zahvalni zavjetni dar slobodi. Tomu umjetno zamišljenomu početku odgovara krasni završetak, koji sastavlja sve osnovne niti drame u jednu skladnu cjelinu i visoku misao pjesnikovu u svem sjaju očituje. Na večer najprije svatovska, na pučku izvedena pjesma poskočnica pozvanika na pir Miljenka i Dubravke završuje oglasje