Topola

božno čitanje i pjevanje svojega otca. Njegov otac nije bio sasvim neuk, za mlada se naučio nešto latinski, pa obćeći s izobraženijim Ijudima, s propovjednicima i liečnicima, uzdigao se nad srednju mjeru malogradske naobrazbe. Bio je veoma razpaljiv, te nije uviek pazio na pravila razumnoga uzgajanja, zato ga se sin više bojao nego ga je Ijubio. Mnogo bolja bijaše sinu njegova mati, premda nije ni ona mogla svaki put odvratiti od njega buru otčeva gnjeva. U pučkoj školi u rodnom mjestu dobio je bistri dječak vješta uzgajača, Jana Sulka, koji je kasnije postao evangelički propovjednik ig. 1837. umro. Sulek je bio kako pripovieda Kollar u svojim »Uspomenama«, koje na žalost prestaju sa djakovanjem muž bistra razuma i okretne ruke, gorljiv čitatelj i njegovatelj književnosti češke, kojoj je pribavljao prijatelje posudjujući djacima i drugim Ijudima u mjestu češke knjige. Mimo to pobijaše svakojaka vjerovanja, koja su u ono doba u narodu kolala, on je znao na priliku pozvati djecu kasno u noć na groblje, pa bi im ondje tumačio o zvjezdama, da bi se privikla tomu strašnomu mjestu i prestala bojati se strašila. Zato je rado davao djacima knjige, u kojim se pobijaju sujevjerja. Kollar pripovieda u »Uspomenama«, da je spis Michalkov »O škodljivosti sujevjerja« bio jedan od najvažnijih, koji su mu u prvoj mladosti dopali rukii. I latinskomu je jeziku Šulek učio pobolje djake, a bio je latinski jezik u ono doba ne samo jezik ureda nego i jezik obrazovanih slojeva. Kolldr sam piše, da je latinski jezik tako zanosno volio, te bi bio želio, da vas sviet ne govori drugim jezikom nego latinskim. Pored svojih školskih dužnosti krepki je mladić veoma marIjivo vježbao svoje tielo prirodnom gimnastikom verući se po drveću i skačući; od drva je rezao kojekakove spreme za gospodarstvo; vezao je knjige, lio od kositera i olova kojekakove nakite i sprave, pa je tim igračkama izašao tako na glas, da ga susjedi nisu drugčije zvali nego Janko majstor. Umio je takodjer saditi drveće, ciepiti kao vješt vrtlar; Ijubav k prirodi pronicala mu svu dušu. I pjesničko se čuvstvo već tada avljalo u njega: bilježio je već djetetom u otčinu domu u

106

Jan Kolldr.