Topola

knjigu pjesme, koje su pjevale vesele žetelice, a već gođine 1805. čuo je budući pjesnik Slavenstva i ruske pjesme, koje su pjevali ruski vojnici prolazeći njegovim mjestom. Otčeva želja nije bila, da se mladić dade na naučnu stazu, nego je jedino želio, da mu sin ostane doma i pomaže u poslu. Da je ipak išao nastaviti nauke, zahvaljuje pjesnik primjeru svoga bratučeda, koji je bio od njega jedno šest godina stariji, a zvao se takodjer Jan Kollar. Upoznavši se s njim o praznicima i razgovarajući se o stvarima, koje je učio u školama, zaželi tako živo i silno višu naobrazbu, da su roditelji privoljeli. G. 1806. bi poslan u Kremnicu u školu, gdje se upravitelj Stjepan Komar duboko dojmi razvoja njegova. Bio je to vješt deklamator. Ovdje je Kollar osobito izučavao latinski jezik, koji je tada bio glavni predmet; latinska pjesma, koju je spjevao u slavu zaruka cara Franje, pribavi mu godine 1808. veliku slavu po svemu mjestu. Ovdje se nauči Kollar i njemačkomu jeziku, a to mu je bilo veoma lako, jer mu je samo mjesto podavalo zgode. I risati i slikati nauči se ovdje krepkr mladić, a to mu je kasnije u životu pribavilo mnogu ugodnu uru i uspjeh. Tri je godine probavio u Kremnici. Otcu je bilo mučno trošiti za sina, pa je iza druge godine, što je sin boravio u Kremnici, stao opet zahtievati, da se sin vrati doma i da mu bude u pomoć u poslu. Samo velikom molbom podje materi za rukom, da mu izhodi u otca dopuštenje, da ostane još godinu u Kremnici. No kad se svrši treća godina, otac ne htjede ni čuti, da bi sin još dalje učio, pa budući da sin nije htio napustiti svoju odluku, prekipi otac na njega tako, da je mladi Jan morao napustiti očinski dora i uteći se svojemu bratučedu, koji je bio učitelj u Slovenskom Pravnu. Probavivši ondje nekoliko nedjelja povrati se u rodno mjesto, ali ne u otčev dom, nego u školu k učitelju Burjanu, komu je pomagao poučavati djecu. Otac od to doba nije više mario za sina, a bio je u svojem gnjevu tako postojan, da se nije sa sinom pomirio ni poslije mnogo godina, kad mu je sin već bio propovjednik u Pešti. Od otca nije odsele dobivao nikakove

107

Jan Kolldr.