Topola

nama«, i ode u slovačko selo Čabu, a odavle se vrati preko Sarvaša i Pešte. Tada je prvi put ugledao glavno mjesto Ugarske, prvi put uljezao u evangelički hram, koji će kasnije biti svjedok njegova propovjedničkoga rada. Preko Oroszlana vrati se s ovoga velikoga puta doma. Na tom je putu upoznao slovačke krajeve, a uza to donio sam sobom šestdeset forinti, važnu pripomoć za svoje daljno školovanje. Svršivši bistričku školu ode Kollar g. 1812. u evangelički licej u Požun, gdje se tri godine učio naukama filozofijskim i teologijskim. Ove su škole bile onda zlo uredjene, jer su učitelji išli samo za tim, da im učenici naizust bubaju, pa tko je bolje govorio naizust, bio je bolji djak. Samostalnomu duhu Kollarovu nije takova nauka prijala. Sa najvećom je marljivošću izučavao Kollar u Požunu grčki jezik, a bio mu je u tom učitelj Dankovski, koji je medju inim svojom tvrdnjom, da su stari Grci bili Slaveni i da je Homer pisao slavenski, izazvao veliku buru. Učio se i hebrejskomu jeziku, pa i modernim jezicima: francuzkomu, talijanskomu i englezkomu. U Požunu stane se marljivije baviti oko svojega materinjega jezika čitajući Palkovićev »Tvdennik«, pjesme Puchmajerove, Jungmannov »Ztracenv Raj« i dr. Ovdje se upoznade takodjer s Palackim, koji bijaše pet godina mladji, ali se već bavio oko češke književnosti. Prijateljska sveza potraja sve do Kollarove smrti, te su pisma, koja je Kollar pisao Palackomu od g. 1820. do 1833., vjeran odraz osjećanja pjesnikova i važan prilog za povjest češkoga narodnog i književnog preporoda. U Požunu se upoznao Kollar i s drugim slavenskim djacima. Ali se ne nauči u Požunu magjarskomu jeziku, jer je od njega zazirao poradi načina, na koji su magjarski djaci postupali sa drugovima Slovacima. U Požunu je Kollar marljivo slikao i liepo se uvježbao, a s velikim marom počne se učiti klaviru. Prve je godine dosta tegotno živio Kollar u Požunu, jer je živio samo o svojoj prištednji. Pod konac prve godine poprave se njegove spoljašnje prilike. Njegov profesor Stani-

109

Jan Kolldr.