Topola

boga«. Tako je opisivao i one dane svoje, gdje je morao sam mesti hodnik pred vratima svojim, kod piljarica kupovati komadić sira za jedan sou, kad je čekao, dok se spusti suton, da se odšulja pekaru, da kupi komadić krušca, koji je onda kradom, kao da ga je ukrao, nosio u svoju sobicu pod krovom. »Kadšto si«, veli opet na drugom mjestu, »mogao vidjeti mladića nespretna, kako se s knjigama pod pazuhom plah i zlovoljan gura kroz kuharice u mesarnicu na uglu, a one mu se podruguju. Stupivši unutra skinuo bi ponizno šešir s glave, a po čelu mu se uhvatio znoj poput graška. Pozdravivši uljudno mesaricu zaiskao bi komadić ovčevine, zamotao je u papir i stavivši je s knjigama pod pazuho, nestane ga. To je bio Marius. Od toga je komadića mesa, koje si je sam pekao, živio po tri dana: prvoga je dana jeo meso, drugoga loj, a trećega je glodao kost«. To je bila živa istina, kako svjedoči Barbou. Čitavu je godinu dana morao živjeti od 700 franaka, što ih je zaslužio svojim književnim radom, a otuda je morao još kupiti modro odielo sa sjajnim pucetima, da se uzmogne odazvati prijaznim pozivima na objede i večere. Takav je život morao biti doista težak našemu pjesniku, kojega su u djetinjstvu mu grofice i vojvodkinje na koljenima Ijuljale, i koji je tada živio u sjajnim dvorovima, izkićenim upravo kneževskim razkošjem. Pa ipak mu taj život nije bio bez veselja, a veselje mu je pribavljao rad. Dakako da mu je valjalo preturiti i po više književnih okršaja, ali se već tada znao suzpregnuti i svojom dobrotom svakoga predobiti. Nu najčvršćim mu je uporištem bila njegova Ijubav. On hoće da svojoj Adeli pokaze, da u pjesnika mora biti i liepa duša, i da Ijubav uznese čovjeka nad sve Ijudske nevolje, ako ima angjela uza se, koji ga prema nebu upucuje. Da slika o njegovim mladim godinama bude podpunija, valja nam napomenuti, kakva je bila tada u njega i vjera. U to doba, kad je stupio kao spisatelj na javu, u njega bijaše tvrda vjera katolička; a u njoj ga je još utvrdilo jedno slučajno poznanstvo. Medju pratiocima njegove majke našao se i neki svećenik, u kojega je odjeća bila izvanredno odabrana, a čitava

202

Victor Hugo.