Topola

roditelja. No kad je stigla kući, javi njezin otac Byronu, da se ona ne će više vratiti k njemu. Byron se prenerazi i javi otcu, da očekuje njezin odgovor. A ona mu jednako odvrati. Kad ga je ostavila žena, onim je mahom postao svietu drugi čovjek. Javno ga mnienje proglasi infamnim. Glasine su se počele raznositi, kleveta ojača i napredujući rasla su joj krila. Novine ga počnu poradi privatnoga života i slobodoumnih načela opadati pod plaštem anonimnosti. Prozvali ga Neronom, Apicijem, Kaligulom, Heliogabalom i Henrikom VIII. A najužasnija je osvada bila, koju mu je štampa naniela i kojom je osramotila čelo njemu najdražega biča, osvada, da živi u rodoskvrnji sa sestrom! Ove su osvade bile tako jake, da ga je naobražena svjetina na ulici i pred parlamentom napastovala. Ne mogući se braniti morade svoju ponositu glavu skunjiti i ostaviti Englezku. On sam reče: »Ja više niesam za Englezku, ako su osnovane osvade, kojima su me javno obasuli; ako H su izmišljene, nije više Englezka za me!« 25. travnja g. 1819. ukrca se, da se živ više ne povrati u domovinu. Od toga trena počinje se prava Byronova veličina. Edinburžka ga je kritika prvi put probudila na duševnu radnju. Ovaj ga novi udarac učinio vitezom. Nema izporedbe izmedju onoga, što je Byron spjevao prije i poslije ove velike nesreče. Ovu mu je nesreću namienio genij povjesti, da ga otme družtvu, koje mu je bilo sudjeno pobijati s više sreće i snage nego ikomu drugomu.

111.

Kad je Byron drugi put postao putnik bez domovine i druga, nastavi putničko djelo svoje mladosti. »Childe Haroldu« pridodade treće i četvrto pjevanje. On se zamisli u mladenačko svoje stanje, ali koliko je izkustvo stekao od ono doba! Akord, koji je od početka udesio u »Childe Haroldu«, bijaše trozvuk samoće, melankolije i čežnje za slobodom. Svaki je od ovih zvukova postao sada mnogo jasniji i zvučniji. Več u prvoj polovici djela nalazimo, da je samoća potrebna, ako češ da osjetiš Ijubav k prirodi. Već tamo veli (u

13

Lord Byron.