Topola

11. pjevanju, kit. 25. i 26.): »Sjediti na pećinama, sanjati nad valovima, lagano prolaziti negaženim šumama, sam gledati u bezdan i bujicu, to nije samoća, nego odano obćenje sa prirodom; naprotiv lutati u metežu Ijudi i slušati njihovu nesnosnu buku, ne Ijubeći i ne Ijubljen, to znači biti osamljen«. To su u Bvrona liepe djetinje uspomene ili sanjarije. U drugoj poli naprotiv vidimo, da mu je čuvstvo samoće drugčije. Nije strah od Ijudi, koji ga sada sili, da Ijubi niemu prirodu, nego gnušanje od Ijudi. Bvron je imao prilike, da se uvjeri, kako to Ijudsko družtvo postupa s nesretnima, i da je u svietu gospodar pusti egoizam. Tako je on drugi put ostao sam sa sobom, te poezija, koju sada piše, nije za družtvene Ijude. Childe Harold je sam. On je razabrao, da nije nimalo vrstan uporedo ići s drugim Ijudima, da nije podoban svoje misli podvrgavati tudjoj volji, ih se podati dusima, protiv kojih mu se sva unutrašnjost opirala. Gdje se propinju gore, osjeća se medju svojima, gdje se burka more, njegova je domovina; pjesma, koju priroda sunčanim zrakama piše na zrcalu morskom, milija mu je nego knjiga u jeziku njegove domovine. Medju Ijudima mu je kao sokolu podrezanih krila. Ali premda se kloni svieta, ipak ne rarzi na nj. On se sada osjeća bolje u osami, gdje se drži dielom svemira; kad gleda visoke gore, podilazi ga ugodno čuvstvo, a gradska mu je buka najveća muka; njemu je najveća sreća Ijubiti gore, nebo i more. U toj samoći bar njegova duša naslućuje bezkrajan život. Harold nije Ijubio svieta, ni sviet njega. On se ponosi time, što mu nije nikada laskao, nikada kleknuo pred njegovim kumirima, nikada se na silu smješkao, nikada bio jekom, kad je svjetina urlikala. On hoće kao iskren protivnik ostaviti sviet, kojega nije Ijubio, i koji mu je s kamatama vratio šilo za ognjilo. On vjeruje, da imade rieči, koje su tako važne kao djela, da ima nade, koja ne vara, da ima pravoga dobročinstva. Tako se čuvstvo samoće spaja sa čuvstvom mela nkoli je. I ova struna zveči već u prva dva pjevanja; ali je njihova melankolija čisto mladenačko nezadovoljstvo. Childe Harold je protepao svoju mladost, pa kao flegmatično-melankoličan

14

Lord Byron.