Topola

»Kaina« je posvetio Byron Walter Scottu, koji je rekao, da Bjronova vila nije još tako visoko poletjela, pa je već unapried branio pjesnika od navala. Ali kad je »Kain« izišao, ustane sva Englezka na Bvrona. Knjižar Murray htjede da pjesnik promieni neka oštrija mjesta, ali pjesnik ne pristade. »Kaina« cenzura zabrani, jer se protivi nauku kršćanstva, koji je osnova sviju englezkih zakona. Medjutim je pisao Moore Bjronu o pjesničkoj vriednosti ove drame: »Kain je divan, grozan, i ne će biti nikada zaboravljen. Ako se ne varam, on će se duboko usjeći u srce čovjećanstva«.

V.

Kad je struja putnika Engleza u jesen g. 1816. počela poplavljivati Svicu, nije mogao Bvron više ondje obastati i podje sa svojim putnim drugom Hobhouseom u Italiju. U Milanu se sastane s umnim Francuzom Bejleom, koji piše o njemu ovako: »Vidio sam Lorda Bvrona u teatru La Scala u loži ministra de Breme-a. Iznenadio sam se s njegovih očiju u momentu, kad je slušao sekstet Mejerbeerove »Elene«. Nikad u životu nisam vidio takovo što krasno i izrazito. Još mi i đanas dolazi na um ova uzvišena glava, kad pomišljam, kakav bi izraz trebalo da velik slikar podade geniju. Bio sam sav zanesen . . . Nigda ne mogu zaboraviti božanski izraz njegovih crta, bijaše to jasna sviest moći i genija«. Iz Milana se Byron uputi u Mletke, u svoj Ijubimac grad, koji je proslavio u četvrtom pjevanju »Childe Harolda«, dramom »Marino Falieri«, dramom »Oba Foscarija«, »Odom Mletcima«, i najzad »Beppom«, napisanim u samim Mletcima. Nikada ne bijaše njegova ćud tako pritisnuta, nigda ne osjećaše toliko potrebu zaboravi. Divno podneblje i čarobna atmosfera Italije prvi put ga ogrijaše. Bilo mu je 29 godina. Sa svojim liepim ženama, lakoumnim običajima, sa svim južnjačkim životom pozivahu ga Mletci na pustopašan život. Byron se u Mletcima najprije postarao za gondolu, gondoliera, Jožu u teatru, a stanovao je u nekoga trgovca, kojega dvadesetidvogodišnja žena Marijana Segati bijaše krasna kao antilopa. Oni se zavole,

20

Lord Byron.