Topola

snovane, ali nikada nedovršene tetralogije »Dziady« (Djedovi). Plan i predmet ovoga djela, jer nije dovršeno, ostat će za uviek zagonetan, a značit će nešto samo odjelite česti, od kojih su u izdanju god. 1823. u drugoj knjizi pjesama izišle druga i četvrta. Naziv je pjesmi slučajan i ne objašnjava njezina predmeta. U rimo-katoličkoj crkvi dušni je dan (2. studenoga) posvečen uspomeni milih pokojnika. Po običaju, koji se održao od poganske starine pored svega opiranja svečeničkoga, prosti se narod sabira na taj dan na groblju, postavlja na mogilama jestvine i napitke, da ugosti njima mrtvace. Druga je čest »Djedova« posvećena poetiziranju ovoga običaja, koji je po svojoj svezi sa carstvom duhova i po svojoj prostonarodnotti podpuno odgovarao potrebama romantizma, koji no je vjerovao, da če se poezija obnoviti, ako se u nju unesu elementi prostonarodnoga vjerovanja. Prividjenja i fantastika uvedeni su po primjeru Goetheova »Fausta«, a još više pod utjecajem Byronova »Manfreda«, Byron bijaše u ono doba Mickiewiczev uzor, a ostavio se naš pjesnik Shakespearea, kroz čija se djela protiskivao s rječnikom u ruci kao evangjeoski bogataš kroz iglene ušice. U isto doba, kad su se drugovi već pribojavali za Mickiewicza, spjevao je on drugu pjesmu, najobjektivniju, ep drevnolitavski »Gražynu«. Ova je pjesma do tolikoga stupnja klasična po savršenom obliku, po velikom spokojstvu i prostoti, da bi se poljski klasici morali pokloniti tomu djelu, da su u obće shvačali umjetnost. Goethe je bio podoban za takvu vrstu stvaranja, ali samo poslije tahjanskoga pohoda; u Goethea su se izmjenjivali polagano pravci, a u Mickiewiczu su se izmienili već u ranoj mladosti: on je u isti mah subjektivan lirik i klasičan epik. Dogadjaj se zbiva u poganskoj Litvi, u Nowogrodskom gradu. Litavskomu knezu Litaworu žena Gražyna donese za miraz kneževstvo Lidu. Da osigura svoje pravo protiv pohotnoga vojvode Witolda, združi se Litawor sa njemačkim krstašima, te oni krenu s vojskom na Litvu protiv Witolda. Kad to saznade Gražvna, podupirana starim vjernim Rymwidom, stane zaklinjati muža, da se okani saveza s duš-

46

Adam Mickiewicz.