Topola

manima svoje domovine. No Litawor ne će da ostane. Sad odlući Gražyna počinid junačko djelo. Preobuče se u odielo svojega muža, dok on spava, i krene na čelu svojih vojnika, koji ju drže za kneza, na vojsku njemačkih krstaša, koja se -već primakla. U boju ju pogodi smrtno zrno, poraz je Litvina rek bi gotov, kad iznenada naleti crn vitez u vrevu i izvojšti pobjedu Litvinima. To je Litavvor, koji je čuvši za požrtvovno djelo svoje žene potekao za njom na polje. Kad drugi dan po poganskom običaju sažižu tielo Gražjne, koju puk još uviek drži za kneza, odkrije Litawor tajnu, i sam skoči u plamen. Gražjmom se završuje niz prvih mladenačkih pjesama, a kad su se one pojavile, već se svršio prelom u družtvu na korist romantizma, dakako ne bez boja i bez krajnje razdraženosti stranaka.

111.

Pod kraj godine 1823. učenički krug još se snažnije svezao i oživio, kad se »Filareta« napuniše wilanski manastiri, pretvoreni u zatvore. Duša ovoga omladinskog družtva »Filareta« bijahu Zan i Mickiewicz, ali se sada smjer ovomu družtvu promienio; pridošlo je na ime novo počelo, jedak politički ferment. Ovaj je preobražaj prikazao kasnije Mickiewicz u 111. dielu »Djedova«. Zatvor nije bio previše strog, uhvaćenici su se izmedju se pohadjali u ćelijama, izmjenjivali misli i prekraćivali vrieme. Sve se svrši bez suda. 14. srpnja god. 1824. bi nekoliko Ijudi izagnano; najviše je stradao Zan, koji je svabo na se svakojake krivnje. Mickiewicz i drug mu Malewski odaberu Odesu, gdje se Mickiewicz nadao polučiti mjesto u Richelieujevskom liceju. Oni se odpute u Petrograd, gdje, su bili u studenom g. 1824. U Odesi ne poluči Mickiewicz mjesta, samo se okoristi tim slučajem i u jesen g. 1825. pohodi južnu obalu Krima, zajedno sa darovitim pripovjedačem grofom Henrikom Rzewuskim, koji je staru Poljsku znao naizust. Mickiewiczu se odkrije Iztok, premda ne najdalji, ipak takav, koji ga porazi jakošću boja; on stane izučavati iztočne pjesnike u izvorniku

47

Adam Mickiezvicz.