Topola

i izdade u Moskvi svezak soneta, medju kojima imade imitacija Petrarkinih soneta, no i mnogo drugih razkošno pisanih u šarenom iztočnom slogu. To su »Krimski soneti«. Ovdje u Moskvi, gdje se Mickievacz brojio u činovnike generalne gubernatorske kancelarije, napisao je »Konrada Wallenroda«, koji je štampan bio u Petrogradu i silno se dojmio poljske i ruske književnosti. Ovaj je dojam bio dubok, i ujedno značajan po rusko-poljske prilike u tridesetim godinama. Za svoga boravka u Moskvi živio je Mickievvicz veoma ugodno, kako sam pripovieda. Rusko ga je družtvo rado primalo i mazilo. Ali mu se zato Muza ulienila. Polevoj mu je nudjao saradničtvo u »Teiegrafu«; drug mu bijaše knez Vjazemskij; kad je odlazio, književnički krug, u kojem su bili braća Kirjejevski, Baratynskij, Polevoj, Ševyrev, Sobolevskij poklonio mu je pehar, a na njemu su bili urezani stihovi Kirjejevskoga; lične je sveze s Rusima sačuvao Mickievvicz i poslije toga, kad se narodnostna prepirka izmedju Rusa i Poljaka napela. On je i treću čest »Djedova« posvetio drugovima u Moskvi, »kojih poznata lica imadu pravo gradjanstva u njegovim maštanjima« i spram kojih je on uviek »osjećao čistotu golublju«. No po svojem ekskluzivnom narodnom stanovištu Mickievvicz je odvojio narod i državu, pa mu je bila nedohodna i nepojmljiva formula razvoja. Nejednakost si!a izaziva pitanje o sredstvima za borbu. Mickievvicz, koji je pisao u siečnju god. 1827. drugovima, da čita Schillerova »Fieska« i Macchiavellija, stupio je na kosi, strmi put, koji je odabrao i talijanski patriot, pa je zato od njega uzeo epigraf za Wallenroda: »đovete adunque sapere come sono due generazioni da combattere . . . bisogna essere volpe e leone«, zato veli Wajdelot u »Wallenrodu«: »ti si rob, robu je jedino oružje izdaja.« Wallenrod je sam zamišljen u duhu bjronovske poezije. U čuvstvima Wallenrodovim spram njemačkoga reda, kojemu je veliki meštar, i Niemaca ima mnogo analogije sa čuvstvima samoga Mickiev/icza i njegovih savremenika. Mickievvicz je uplećući taj subjektivni element izkvario u umjetničkoj cieni svoj ep, pretvorivši ga u djelo neobjektivno i nehistorično. God. 1829.

4 8

Michiewicz.