Topola

veli Puškin u pjesmi Mickievviczu, postao naš neprijatelj. O Bože! Povrati svoj mir u njegovu ogorčenu dušu.« Petgodišnji boravak u Rusiji u dva je smjera utjecao na Mickievvicza; podao mu je veliku množinu novih dojmova, i upoznao ga s množinom Ijudi i prilika, te ga učinio univer zalnijim. Od neokretna provincijalca postao je svjetski čovjek, Ijubimac gospodja. No ovaj mu je način života otimao vremena : Mickievvicz je proizvodio malo (za svega boravka u Petrogradu napisao je samo »Farisa«, pjesmu u iztočnom ukusu), pjesničko se stvaranje gubilo u efemernu improvizaciju, pa je bila pogibao, da će se ulieniti i razmaziti u veliko-svjetskom epikurovskom živovanju. Pjesnik je pomišljao na inozemstvo, na umjetničko putovanje, koje bi popunilo njegovu pjesničku naobrazbu.

IV

S pomoču moćnih drugova i zaštitnika podje mu za rukom, ako i ne bez truda, zadobiti putni list, s kojim je on otišao 13. svibnja g: 1829. iz Kronstadta davši rieč \vilanskomu prijatelju, pravomu romantiku A. E. Odyhcu, da će se s njime sastati u Draždjanima i odmah krenuti u klasičnu zemlju umjetnosti, u Italiju. Budući pet godina mladji, Odyniec bijaše prema Mickievviczu kao učenik prema učitelju, pa je zapisivao dan po dan u putnim pismima (u 4 svezka) sve putne dogadjaje godine 1829. i 1830. Ponajprije su se s preporukama odputili u Weimar k staromu Goetheu, da mu se poklone, i bili su ciele dvie nedjelje u njegovu družtvu. Ne gledajući na laske i susretljivost domaćinovu i na milostive njegove spomen-darove, jeđva se može kazati, da su Goethe i Mickievvicz uhvatili prijateljstvo. 80-godišnji starac poznavaše Mickievviczevu Muzu samo po prevedenim ulomcima »Wallenroda«. U mladom byronovskom romantiku mogla mu se prividjeti prikaza njegovih mladenačkih dana i bez povratka preživjelih ideja i osjećaja iz »Drang- und Sturmperiode«. U drugu ruku Mickie\vicz ni u čem se nije podudarao s velikim poganinom, ne samo s toga, što je uza svu plimu i osjeku svojih misli imao religiozna uvje-

50

Adam Mickienncz.