Topola

umjetnika, aristokrata i gospodja sviju narodnosti. Družtvo je imalo tri ognjišta: dom kneginje Z. Volkonske, kojoj je sina poučavao Sevjrev, ovdje su bivali ruski slikar Briilov? i Bruni; dom Klustinove (prijateljica Mickiewiczeva, Thomaldsenova i Bonstettenova, jedna od oštroumnijih žena; Nastasija Klustinova pošla je doskora za nekoga francuzkoga grofa Surcoura), najzad dom poljskoga magnata grofa Ankwicza - Skarbeka, koji je preselio u Italiju poradi slaboga zdravlja kćeri Henriete Eve. Henrieta je imala drugaricu Marcelinu Lempicku, koja se spremaše, da podje u manastir. Ovdje posred zabava u Rimu i oko Rima s arheolozima i poznavačima umjetnosti, Mickiewicz je proživio posljednji u životu roman Ijubavi, od g. 1829. —1831. Grofova kći, nježna djevojka, u mnogom nalik na Marylu, uljubila se u nj po stihovima, ne poznajući ga još lično, a uzIjubila ga je još više, kad je upoznala u njemu ne giganta u rodu Mihelangelova Mojsija, kakvim ga pomišljaše, nego zamišljena i dosta mučaljiva mlada čovjeka, u čijim je očima gorjela sveta vatra genijalnosti, kad bi oživio i zašao u zanos. Obje druge bijahu nabožne, pa ih je neprijatno ppražavao žestoki posmieh bjronovskoga sarkazma i bezobzirne kadikad rieči pjesnikove o svetim predmetima. One su se molile i postile, da se pjesnik obrati, jer su ga držale za malovjerca. Mati je bila za Mickiewicza, ali ponosni magnat nije htio ni čuti o njemu kao zetu, držeči ga sasvim nezgodnom partijom za svoju visokorodnu i bogatu kćer. Anktvicz su se i Mickiewicz razilazili (jer je grof otišao iz Rima sa kćerju, a Mickiewicz obišao Napulj i Siciliju), ali su se opet sastajali poradi zdravlja kćerina, tako je Mickiewicz proveo odmah jesen godine 1830. u Švici, u družtvu sa Ankwiczem i Klustinima. Ovdje se upozna s Mickiewiczern sin generala Vincencija Krasihskoga Sigismund, koji je već pobudio nade kao pjesnik. Na povratku u Rim u Milanu dogodi se kriza; otac plane i izjavi, da bi volio vidjeti kćer u grobu nego ženom Mickiewiczevom. Mickiewicz krene put Iztoka, ali ga u Jakinu odvrati od toga namišljaja Rzewuski i odvede ga u Rim, gdje su zimu provodili Ankwiczevi i gdje je grof opet primao u

52

Adam Mickiewtcz.