Topola

se shvaćaju, pa je Puškin nepravedno napisao o Mickiewiczu, da je sada u svojoj poeziji »ugodnik!« černi bujnoj, poet'B oni. nenavistß« (ugadjač biesne svjetine, pjesnik mržnja). Skrb poradi narodne nedaće okriepi u Mickiewicza patriotsko čuvstvo i okrilati njegovu pjesničku produktivnost. Njegova je produktivnost u obće oslabila poslije »Wallenroda« u velikosvjetskom raznolikom družtvu, u kojemu je boravio u Rimu. Njoj je slabo pomagala ova upoznaja zapadnoevropske umjetnosti. No sad je on opet zaplovio narodnom strujom i osjetio, da mu se vraća nadahnuće sa silom, kakve još nije bilo u njega. U Draždjanima na ponuku Odyhčevu uzme prevoditi Bjronova »Giaura«, ali se okani toga posla, jer je za molitve osjetio, kao da se nad njim razbila i prolila čaša s poezijom. Radio je marljivo i što bi napisao, čitao je svojim drugovima u Draždjanima: Odyhcu, Garczyhskomu i Domejku. Glavna mu je bila zadaća, da opjeva poljsko pitanje u obliku fantastične drame, u kojoj rade živi Ijudi, beztjelesni duhovi, sam Bog, sakrit negdje za oblacima, i uza to pjesnik iz roda nemirnih titana, koji uzlazi u samo nebo i ište u Boga račun u ime potištenoga čuvstva za očite nesavršenosti u svietu, za dopuštene nepravde, za stradanje nevinih. Mickiewiczu su bili uzorom pisac »knjige Jobove«, Eshil u »Prometeju«, Goethe u »Faustu«, i osobito Byron u »Manfredu« i »Kainu«. Utjecaj Byronov na Mickiewicza vidi se već od godine 1822.; opaža se u »Wallenrodu« i u drami, koja je treća čest »Djedova«. On je sam priobćio Odyhcu, da glavni prizor improvizacije u toj česti »Djedova« drži povratkom Byronova smjera u poeziji. To je bio ujedno posljednji oproštaj s byronizrnom u pjesnikovu radu. Pjesnik, koga nam ovdje riše, veli; »Moje je itne milijon, zato, što Ijubim i stradam za milijone. Ja Ijubim vas narod, obuhvatio sam sva prošla i buduća njegova plemena i privio ih ka grudima kao drug, Ijubavnik, muž, otac«. Prikazujući idealnu borbu s božanstvom veli: »O da znadeš, čovječe, kako je velika tvoja vlast, kad ti misao bljesne u glavu, kao iskra u oblaku ... O, da znaš, da istom zamisliš misao, pa ju već dočekuju, kao elementi što čekaju grom, sotone i angjeli, hoćeš li udariti

55

Adain ■ Mickiewicz.