Topola

dade sva autorska prava za malu penziju do smrti. Unaokolo su bili sve sami siromasi i patnici, pa i oni još ne živu na miru, nego se glože o aristokratiji i demokratiji, konservatizmu i revolucionarstvu, o katolicizmu i podpunom bezvjerju. Njemu Poijaku, prožetu narodnim načelom, koje bješe odvojeno od sviju drugih stranaka i struja zapadno-evropskoga života, bijahu mrzke pietke i svadje, pa i tašti »prokleti« Pariz sa svojim barikadama. K svemu tomu pridošla je sušica i smrt pjesničkoga njegova picomca Garczyhskoga rodj. 1805., umro 1833.), koji je umro na njegovim rukama. Poslije gojenčeve smrti živio je Mickiewicz, već nešto tmuran i ostario, samo u maienom krugu drugova i štovatelja, zatiskivao je uši od svega, što je naokolo i što se tada zbivaše, od buke evropske bježao je mishma u kraj, »gdje mi je lašnje zaboraviti svoju tugu, gdje se Poljak može bar malo nasladiti, u kraj djetinjih godina, .... gdje mi se milila igra, gdje sam riedko tugovao i veoma riedko plakao.« I što je tužnije bivalo u okrugu, to je češće pjesnik zalazio u taj kraj i duže ondje ostajao: pjesma, zamišljena u malim medjama, rasla je u sve većim razmjerima. Prvi glas o njoj imademo u pismu 8. prosinca 1832.: »Pišem seosku pjesmu u rodu Hermana i Doroteje, napisao sam već hiljadu stihova.« On ju je pisao, prekidao, i opeta se povraćao k njoj, jer »kad sam ju pisao, činilo mi se, da se bavim u Litvi.« Kad je umro Garczjhski, već su bila napisana četiri pjevanja, a pjesniku se činilo, da su tri četvrtine pjesme već gotove; najzad u pismu Odyhcu u veljači 1834. godine piše: »Jučer sam dovršio Tadeusza golemih dvanaest pjevanja; mnogo je pusto, no ima i mnogo liepo .... najljepše su u njemu slike prirode, našega kraja i naših običaja.« Mickiewicz sam nije mnogo cienio ove pjesme, kud i kamo su mu se više svidjali »Djedovi«. No »Djedovi« su doskora zastarjeli, a »Pan Tadeusz« sjaje neuvelom mladošću za to, što je u tom epu kristalizovana ciela prošla kultura, sva historijska slika naroda sa svim stranama njegova bića, živo, puno, reliefno, slikovito, počevši od jela, pića i odjeće, lova, svadje, ratarstva,

57

Adam Mickievuicz.