Topola

domaćega ognjišta, obitelji, sve do molitve, nezaboravnih uspomena, najzanosnijih želja i nada. Sag je izatkan pomno, nit pa nit, živo i šareno, lica je uvedeno mnogo desetaka, boje su izabrane i skladne, nijedne slike ni lica ne možeš izkinuti, da ne izkvariš cjeline; patetično se slieva s humorističnim; nije samo spoljašnost života fotografovana na najrealniji način, nego je uhvaćena sama njegova duša. Krasihski se oglasio godine 1840. ovako o ovoj pjesmi: »Don Quijote slio se s Ilijadom. Pjesnik je stajao na uzini medju pokoljenjem, koje izčezava, i nama, vidio ga je još prije smrti, ali sad ga više nema, a to i jest epsko stanovište; on je ovjekovječio mrtvo pleme; ono ne ćeumrieti.« Glavni je i bitni motiv i os, oko koje se vrti sva pjesma, vjekovno narodno neprijateljstvo Poljaka i Rusa, prikazano tako objektivno, da Ijubiš i uvažavaš dobru, hrabru i poštenu prirodu kapetana Rjkova; razumiješ, da su staromu sporu krivi ne Ijudi nego kobna prošlost i razne političke težnje. Srce je pjesnikovo dakako medju svojim politički mrtvim, ali još neklonulim zemljacima: prikazana su njihova dobra svojstva, ali nisu propuštena ni rdjava: svadljivost, pafnice, razpre zbog privatnih računa i ličnih stranaka. Pokraj bogate vlastele srednje ruke dovršuju svoj viek i viasteoska imanja - biesna vojska anarhije prije podjele Poljske gotova je, da se bije ma s kim, samo da je poziv okićen predlozima, pa da se može reći, da se radi pro publico bono i da se učini kompliment braci plemićima. Naslućuju se ovdje uzroci razspa, ali se pokazuje i liek; poljski su dogadjaji izprepleteni sa obćira evropskim s onim istima, koje je Goethe uzeo za zaledje svoga njemačkoga epa. Za scenom dogadjaja »stoji divni vodj, bog vojne, smioni genij . . . sa zlatnim medju srebrne pomiešanim orlovima, koji upravlja pobjedničkim kolima i nadvija groznu svoju desnicu nad Sjeverom«. Njegov dolazak očekuju plemići poljski kao spas; kad on dodje, u tili tren u ognju patriotskoga zanosa izmiruju se Soplice i Horeszki, grle se i plemići i doktrinarac Buchman i patriot Židov Jankiel; za žrtvu obćemu dobru prinieta su sva prava, oslobodit će se i seljaci, ali će se i njima dati plemićski grbovi, da se sačuva tradicija

58

Adavi Mickinuicz.