Topola

. Nestašna je i malena, Übožko ju ruho kiti ; Bez bogatstva, bez imena Ne će možda sretna biti, A1 je moga srca glas! Ne plaši ju crna tama Niti vihra urlik grubi, Jer u svemu ljubav sama Cieli sviet taj grli, ljubi Više nego vlastit spas ! Ljubavi je sestrica nejaka, Vječnoj pravdi kćerka preumilna : Bodri tužna, tješi siromaka, Diže slaba, obara svesilna, I iz pakla stvara raj ! Višnji njojzi rukom milostivom Dade dielak božanske si moći, Ter sa tugom boreći se živom Sad iz dana stvara tihe noći, Sad iz noći sunca sjaj ! Njojzi nema zapreke ni spone, Da ju sveže, da joj na put stane, Čim ju više sapinju i gone, Tim sve većim ona žarom plane, Tim silniji njezin jek! Zastrašit ju ne mogu i ne će Nit progonstva u najvećoj biedi, Nit klevete duše zlo misleće, Nit sve prietnje, nit sve zapoviedi, Nit übojna mača zvek ! Slobodna je, slobodno se krili Kud ju samo smjele misli nose, Sama nikne i u časak tili Sama mine poput sjajne rose, Sto poljubi zorom cviet: Cviet se budi, cviet se od sna prene, Pa tad rosu haran blagosivlja; Pjesma grane, pjesma gane mene.

Aja blažen sred svog sladkog življa Blagosivljem cio sviet! Istini je druga vjerna, A ljepoti svećenica, Krotka kano prošnja smjerna, Stidna kano nevjestica, To je biće njoj! A1 nada sve, što joj cienu diže, Sto joj duši daje biljeg pravi : Cielim svietom njena ljubav siže, A1 najžarčom iskrom te ljubavi Ljubi narod svoj ! Jedno ime dušu joj potresa Kano sestru težka tuga bratska, Za njega bi stvarala čudesa, A to ime zove se Hrvatska! Oj Hrvatska, srećo srca moga, Prva suzo mlada mi života! Bježi, suzo, s oka žalostnoga, Jer junaku plakat je sramota ! Plakat, Bože ! mlad i neobuzdan, Čile snage poput kakva diva, Dok o boku mač moj, drug mi uzdan, Jednako o drugom plaču sniva ! Čemu plakat? Nije 1’ svietom cielim Samo bieda, nevolja i tuga? Ja ih rado sa junaci dielim, Ali ne sa svojtom plači-druga! Čemu plakat? Za dom treba radit, Nije 1’ ljubav do njeg samo varkom : Robska sudba ne da se zasladit Suzicami nego s krvlju žarkom! I kad krvca travom se zarudi, Još i onda veselo i živo : S Bogom, sviete, pukoše mi grudi, Ja sam te se dosta nauživo !

86