Topola

Elegije.

U prolitje. Sa d le po p rolitje tih nam i vo di dan, I trava i cvitje iz zemlje grede van. £v .«■; 'jf- Sada se svaki vir raztapa pod nebi, Sad s krajem tvori mir more, kô gnjivno bi Vedra su nebesa, koja svit vesele, Zemlja se uresa tim, oči što žele. Piti su medena, a velmi zrit mila Prozrita, caklena, studena taj vrila. Prolitnji tihi hlad vjetreći miris taj Od cvitja nosi sad, da svim mni svit se raj. Od ptice svakoje žuberom sladki glas Veselo sad poje Ijuvenu milu slas. Sada se svaki kraj radostan, drag veli, Sada se na svit saj svaki duh veseli : A nebog tužan ja nikako ne čuju U meni veselja, neg’ cvileć tuguju. Tomu mi uzrok bi Ijuveni oni boj, Koji me pogubi žestoko ovakoj. Dinko Ranjina.