Topola

I moje jednoć ptice vesele Glasne bijahu i moje pčele; Ptice doduše i sada poju, Ali ne radost već tugu moju : Pčele mi samo kadkad zašume, Sto li bi rade, same ne ume. I moje jednoč nebo je bilo Rajskijeh zviezda biserno krilo; Sada u mraku mjesec mi bliedi Misli žalostne, smućene redi ; A uza brata s turobna lica Pregorko plače tužna danica. I meni jednoč teklo je vrelo, I mene zlatno sunce je grelo ; Sada gdje no ti laž i prievara Više neg’ iskrenost svietom tumara, Svak dan je moje sunce mrzlije, Ufanja vrelo svakdan plitčije. Tonio Blazek.

Moje proljeće.

Opet cvatu moje ruže, Laste grade pod prozorom ; Loze, gore već ne tuže, Slavulj pjeva ranom zorom. Oko lipe pčele zuje, Opet grije milo sunce, Po dolini rieka pluje, Zelen krije gor’ vrhunce. Sve je ljetos, sve opeta Kô što lani, baš onako, Samo jedno ovog ljeta Nekako je naopako.

Lani sam i ja pjevao, Sa slavnijem rano o zori, Lani sam i ja snovao S lastom grade pod prozori. I ja sam se radovao Poda lipom kô pčelice, Pokoj duše moje cvao, Cvao krasno kô ružice. Sve je ljetos, sve opeta KÔ što lani, uprav tako, Samo nešto ovog ljeta Nije sasvim baš onako.

98