Topola

Na njima su noge prekrstili, Jedan drugog milo zagrlio, Smjerno jašu, smjerno popievaju. Pred tim čudom ne mogoh se naći, Pa upitah Fazli-pobratima : Cuj me, beže, zna li ti mi reći? 0 ovome čudnovatom dvojstvu, Da vjerujem mojijem očima?» ««Pa to su ti smrtni pobratimi, Bi li rekô, dva su Draganića, Jal’bi rekô, dva Radulovića? Nema ti im, brate, različnosti, Van što sada poznaš obadvoje Po raznome njihovom nakitu, Kano što je adet kod svatova.»» «Do pram nama biše dojezdili, Pa će nama Radmilović Mijo : ««Zdravo da ste, oj delije Turci, Moga kvara, e vam se ne nadah, Pa da bih vas kahvom razredio ; Već da ste mi kail napiti se, Kod svatova nij’ nestalo vina. «Firdus-paša riječ odvratio : ««Mi se lasno napiti možemo 1 kod dvora te vaše djevojke, Tek ako ste kail da dodjemo. Naši konji skoro osedlani, Pa smo rada, da ih okušamo, A junaci naši poletari, Još ne smiju izletit u megdan, Rada bi se vježbati po malo.»» «Nasmjehnu se brkom Radmiliću: « «Firdus-pašo i ti, Fazli-beže, A trećega ne znam po imenu, Van da nije Skadranin Ajagić, Ne hulite, Turci, naše konje, Ne hulite naše nejunačtvo ; Ta i vi ste negda djecom bili, Došlo vrieme, postali delijam’.

A slobodno vi dodjite s nama. Došli zdravo, a pošli veselo.»» «A kad djaur začu moje ime, Uze kupu, stade nazdravljati : ««Zdrav da si mi, ago Ajagiću ! Kada dodješ zdravo bielom Skadru, Pozdravi mi Skadranke djevojke; E da Mijo za života svoga Još se jednom nagleda ljepote, Gdje se voze Skadranke djevojke Kano vile niz tihu Bojanu U čamcima, redom iza reda, Sve po kraju kano labudovi ! Zdrav da si mi, ago Ajagiću ; Krasne ti su Skadranke djevojke ! Njihov pogled od groznice lieči, Cjelov njihov mrtva će nasmijat: Volio bih s njima kolo skočit, No sjediti uz cara vezirom.»» «Kad dodjosmo pred dvor vjerenice, Tu djevojke kolo uhvatile : Sve igraju ljepša uza ljepšu I pjevaju iz veselog grla . . . Oko kola sjedosmo u čudu, A djaurin uzme svaki svoju, Radmilović posta kolovodjom. Vrag ne dade Firdusu mirovat, Već dražiti stao Radmilića : ««Be aferim, Mijo Radmilović, Gdje se igra kolom uz djevojke, Nema tebi druga u svijetu.»» «To u za’ čas izustio Firdus; Stid se uze uz obraz djevojkam, Zasinule oči Radmiliću, Svoju drugom predaje djevojku I hiti se preko našeg družtva : ««Sto nis’ amo, Firduse junače? Da ti kažem, kako mi pristoji Kolom igrat uz Stolačke djeve.»»

169