Topola

59

Ali gdje mi je glas dorastao -tvome na svietu, Gdje li mi gusle prama tebi jake, da mi ne puknu, Kad mi duša, uzplamtiv munjom tvojega žara, Stane grmjeti po njih. Oj po želji da mogu Da si izpredem žice od zlata sunčanijeh zraka, Da ih od briega do briega prepnem sinjeg preko mora, A da mi gudalom je sjajna duga nebesna, Pa kad zagudim, da mi zatutnje mora dubljine Ogromnim šumom sila ti tajnih, a vali Gore ono mi prirode milinje da slažu, Kojim njoj zuje povjetarca i ptičice poju, A da sve to jekom stostruči svod mi nebesni I opet veličajnim sve ujedinjuje skladom; Tada bi samo, o tada jedino udesi ti mogô Pjesmu onako, kô što ti vriedi sila i slava, Prošast i veća budućnost. Kud ti je pukla, 0 silno Slavjanstvo, pučina? Kako no more Sali te ruka božanska zemlji u krilo i premda Zaljev mnogi i mnogi nakrnji tebi tudjinstvo, Ipak još te imade toliko, da kad se udom Samo makneš ikojim, sva se zemlja zatrese. Stoji tudjin izbuljenih očiju, skrštenih ruku Tvojih na obalah i u nehvalj tebi se divi, S tebe i protrnjuje strahom. Zašto se boji? 0 ! po tvojoj veličini pravedna savjest mjeri mu Osvetu, štono patri ga za silne griehe na tebi. On gusarski brodjaše po tebi, zastava krsta Stieg mu bijaše, prosvjeta cilja izlično svjetlo ; Ali jadra naduta gadnim dobiti dahom, Krm rukom ravnata grabežljiva koristoljublja, Mač mu veslaše, koplje diraše dna ti se, a za Ladjam svedj mu plovljahu u krvi na gomile mrtci Übjenici tvoji. Nebu je plakati bilo Plod si gledeći blagog truda, na polju čovječtva Najljepši rodnoj po sreći tad, kako ga crna Kosila kletva, a njegovanja uspjeh si gledeć Najveći tad po broju ljudstva, kako ga divljač Harala biesna na uštrb viekova; riečju gledeći Lik si najsličniji tad na zemlji, kako u božje