Topola

60

Ime bezbožnost ga trla opaka, i porad Krsta kako na krst razapinjala narod najblaži, Najpobožniji na svietu. A čime krvavi Taj si tudjinstvu vratilo zajam? Zaista krvlju, Ali svojom junačkom mnogih u borbah azijskom Sa divljadi kobnom, koja mrakom si i ono Malo sutonske prijetila utrnut luči, Sto na zapadu svietu tinjaše. Tada već shvativ Zadaću pram veličini si velikoslavnu, nijesi Marilo u mnogom se sgodnom osvetiti času, Ljepša sgoda činjaše se tebi jaku medjniku Progledaloga svieta i sliepog bit posrednikom Onog, a navalam ovoga grudi junačke Opirat štitom. I kô što tad si stajalo dvojakom Ponosno slavom, tako stojiš i sada na medji Tih svieta divom doraslim zvanja na zemlji Najvećeg: jednom dohvaćaš sa zapada rukom Zviezde prosvjete, drugom siplješ ih po tamnom Iztoku; al to dika ti nije jedina; još većim Možeš ponosom do neba dignut vitežku Glavu. Digni ju, digni smjelo i veselo svietu Na ugled, nek svuda ti vidi se na čelu junačkom Svietli cjelov, kojim božja te ljubav posveti Ovdjeka svetu' si radu. Neba po neizmjernom Prostoru zviezdami tvorac razpisa ljubavi zakon, A tiekom vječnim svih naredba si kroz vječnost Vlast joj podieli. Namjestnicom tako mu ona Svud i uvieke napredno radi ; likuje, krasi, Mekša i gladi, miri, kroti i pitomi, Blaži, plemeni, sveti, upriličuje Bogu Sve božje na svietu tebe odabra, ovlasti U ljudskom pokoljenju na zemlji biti junakom, Njojzi ljubimcem. Ah ! ne dodieva dobro na zemlji Neba ljubimcem : nebu težače oni, a pakla Dugo izimat sè tužnim nije moguće; te tako I ti viekove muka već nižeš na života Svojega nit, na svakome udu ogromna si tiela Sa drugojačije osjećaš se boli čovječje Bolnim. Kolje te mržnja, sebičje i nesloga, ljuta