Topola

S njim se u jedno ljubavi carstvo ne steče, u ono Carstvo, koje na zemlji božjim knjige proriču. U velikom tako sustavu svieta kretalo ti si Moćno, u vječnoj ljudskoga napredka borbi Silan mu zatočnik, kom da svi puci na zemlji Skut ljube u harnosti čuvstvu ! Ali ova dok Tamnica zviezda, koju nazivlju sužnji joj crnom, Dok rodiljom bude svih tuga i nevolja, Cim da imade kaznit si sužnje, nemoj se na njojzi Nadat priznanju ; s ključeva, što ih nosiš, tamničarom Robovi njeni nazivat i mrzit će tebe ; tek ona Blažijom kad bude s ljudstva boljeg si, kad sviet joj Progleda, razabere bistro i pravo upozna Ustroj na zemlji nebesni, priznat će tebe i onda Slavit do vieka neba ključarem. Za sada samo Mladi naraštaj tvoj listom okolo groba Padših predsuda hvata se kolo u jedno I uz tutanj, kojim udara duh vremena gromno Hod čovječanstvu tipareć, slave pjesan ti slaže, A s pjesme te sviet na sve četir već strane zamnieva. Petar Preradović.

Jeka od Balkana.

Svemu svietu sviće zora, Kod Balkana nema dana, Usred gorkih suza mora Gori, gori ljuta rana, Koju robstvo zadade. Robstvo hudo, robstvo kleto, Kad će tebi konac biti-? Kad će sunce blago, sveto Od slobode se roditi, Da prosvietli mrku noć?

U najdaljoj svieta strani Već istine i slobode Dan dopire. Veće brani Od crnaca divlje rode Svete pravde zlatni štit. Samo gore od Balkana Naricanjem tuge ječe, Gdje slobodi nije stana A verige robstva zveče, Koje vežu hrišćana.

62