Topola

Tako nadom majka pita Gladnu djecu. —■ Sinak mali Ponajludji nju zapita : «Turčin kuću nam upali, Gdje je, majko, sad naš dom?» Biednoj majci tad niz lice Gorkih suza potok teče. Gledeć tamo, gdje zvjezdice Noću sjaju, ona reče ; «Tamo, djeco, naš je dom.» Svemu svietu sviće zora,. Kod Balkana nema dana, Usred gorkih suza mora Gori, gori ljuta rana, Koju robstvo zadade.

Od Persije dobitnice, Aleksandre ! Kastriotiću ! Kog junačtvo Turci diče Car Dušane ! Kraljeviću ! Od Prilipa sunašce ! Sjajne zviezde bolje dobe, Vlast nad kojim nema tmina, Otvorite vaše grobe ! Gle, to vam je domovina U verigam’ tužan rob ! Aleksandra, sablju hvati ! Kastriotiću ! Kraljeviću ! Car Dušane ! štit, mač lati, Te pokušaj svaki sriču Po navadi negdašnjoj ! Ognjeslav Uijesenovie- Ostrožinski.

Slava mladosti.

Oj mladosti, oj dragosti ! Dobo snage, dobo zdravlja, Dobo burne odvažnosti I na zemlji rajskog slavlja ! Silo divna u naravi ! Tebe moja pjesma slavi. Ti si liepo, vito drvce, Što put neba pružaš grane, Zdrava soka čiste krvce A žestine razigrane, Pomamna si i vilovna, U pomami napredovna. Stas ti vitak, lišće krasno, Noga brza, neumorna, Oko bistro, grlo jasno,

A ruka ti ratoborna, Dalje vidiš, bolje čuješ, Rasteš, bujiš, obiluješ. Tebi zora ljepše rudi, Tebi sunce ljepše sine, Većma nadme miris grudi, Tebi vrieme brže mine: Krasna jutra i uranci, Divne noći, srećni danci. Ti uz srca glas prianjaš, Tebi guče to golublje, Ti najsladje sanke sanjaš, Ti uzdišeš ponajdublje. Na oblacih gradiš dvore, Gdje angjeli s tobom sbore.