Topola

66

Imade 1’ gdje domovine ovake, Sto tolike je rodila junake, Kraj rana samrtnih i ljutih strava I svježa ostala i tako zdrava, Uz nevolju i drugih jada trista Ovako sveta, sjajna i prečista? Miroljubnu na tebe, majko sveta, Navalila je djavla divlja četa, I rukom krvavom i rukom blatnom Za krunom posegla ti glave zlatnom, I übojničkim mačem strgla na to Tvoj plašt, tvoj kraljevski u cmo blato. U biesu svome, usred zlobe svoje Razlomila na pola žezlo tvoje, Sto gore jošte, lažju i obmance U robske sinove ti spela lance. No ne plač’, ne plač’, mila moja mati, I porobljena ti ćeš suncem sjati! Uzvišena ti miso kruni glavu, Neporočna ti prošlost vije slavu; Iz krvi slavno propalih sinova U grimizan ćeš plašt se odjet s nova, I žezlo će se vratit skorog goda : A žezlo to će tvoje bit : sloboda. Rikard Jorgovanić.

Stani ! Stani der, stani ! ta^o brzaš, brate neznani? Hrvatske kuće dva čista okanca Smiešeć te zovu, ko staroga znanca. Ognjište klija, S krova pram tebi dim se savija: Žar to je srca, to tamjan on sveti, Ljubav ti željan i žrtvu prinieti.