Topola

remistas, atis, f dražest, ljepota, milota, v. et pulchritudo corporis; muliebris; signa eximia venustate; napose a) o govoru i ponašanju : m i lina, fino 6a, fina šal a, dicendi vis summa venustate conjuncta; i lijepo vladanje, hominum, b) (Com.) veselje, zabava, radost, dies plenus venustatis; quis fortunatior venustatisque plenior? -j- venuste, adv. milo, fino, čedno, pristojno. venustulus, adj. [dem. od venustus] Ijubak, Ij e puš an, oratio, jednom Plaut. Asin. 1, 3, 70. venustus, adj. s komp. i sup. [venus] Ijubak, dr ažestan, mio , prij atan, lijep, Ijepuša n, specie venusta, Venus venustissima, Plaut.; vultus, Ter.; motus corporis; venustissima; i u duševnom smislu, sermo urbanus et v.; f comoedia ; Graecus valde v. ; -j- dolor venustos dosjetljivim facit, ve-pallidus bolje vaepalidus, adj. jako blijed, blijed kao krpa, jednom Rov. sat. 1,2, 129. včprecula, ae, f. [dem. od vepres] malen trnjak, drača. vepres, is, m. trn jak (gen. trnjdka) drača. ver, veris, n. [lap r ; p] proljeće, vere primo, početkom proljeća, Liv., primo vere, Hor.; * vere novo, mladoga (na početku) proljeća; * v. aetatis = mladost. Navlast. v. sacrum, žrtva pim-onaca budućega proljeća, što se je doprinosila bogovima u opasnim vremenima, v. sacrum vovere, facere. Liv. 22, 9, 10. Teragri, orum, m. Veragri, planinsko pleme u Galiji Narhonskoj, u današnjoj Valiskoj ( Walliserland ). verax, acis , adj. s komp. i sup. [verus] prijatelj istine, istiniti, Herodotum cur veraciorem ducam Ennio? * Liber (po staroj olvog xal ulrjOtui, što trijezan misli, pijan govori); * Parcae-veraces cecinisse (istinite u proricanju onoga), quod semel dictum est; * saga; oraculum; v. suos esse sensus dicit; vjsa quietis, istinite. verbenae, arum, /. (rijetko sing. verbena, Verg. Aen. 12, 120.), grančice (lovora, uljike, mrče [myrtus], čempresa itd.) s posvećena mjesta u religijozne svrhe. Njima su Fecijali u službi, i svećenici moleći zaštitu glavu kitili. verbenatus, adj. [verbena] svetim gr a n čičama ndkičen, jednom Suet. Cal. 27. verbera, rum, n. od verbus, eris, * u sing. samo (gen. i abl.) 1) apstr. *udarac, üboj, virgae; verbera caudae; verbera subire, dare v. ponto (o plivajučem) udarati more rukama; trementes verbero ripae (o udaranju valova, noruai) ■ remorum in verbere perstant; verbera lapidum. Napose biobvdnje, sibanje, kao

kazna, castigare alqm. verberibus; (Hor.) verbera subire; tp. contumeliarum v. subire; * paternae v. linguae, psovke. 2) konkr. hatina, hič, kandžij a, * sing., v. tortum; ictus verberis; pl., jubet verbera afferri, Liv.; alqm verberibus caedere, batinati, Com.; verbera setosa; * remen u praoe i slio. verberabilis, adj.u sup. [verbero] vrijedan, da se išiba, vrijedan batina, jednom Plaut. Aut. 4,4, 6. verberati«, onis, /. [verbero] tp.bičbvanje, kazna, mirificam verberationem (zadovoljštinu) cessationis mihi dedisti, jednom Q. Cio. u Cio. fam. 16, 27. verbSreus, adj. [verber] vrij edan batina, bbješenjdk, Plaut. 1. verbero, onis, m. [verber] (Com. i jedn. Cio. 14, G. 1.) vrij edan batin a, kao psovka, bbješenj dk. 2. verbero, 1. [verber] 1) biti, tući, lupati, gurati, bacati, pogoditi, odskočiti o što; voštiti, bioovati, šibati, lijemati, tinjati, napose za kaznu, Mutinam tormentis, udarati na itd.; -}- os manibus; * aethera alis; * urbem ungula, o konjaniku, zemlju grada udarati , kasati gradom; * latus, bok broda, o vjetru; * Charibdis sidera v. unda; * vineae grandine verberatae, pobijeni, potučeni; * centena arbore fluctus, sa sto vesdld; * humum (o kiši); * funda amnem, ribarskom mrežom (vlakom); f equos habenis; ■]• fluctus v. tabernaculum; alqm pulsare verberareque; alcjs oculos virgis; * alqm ense. 2) u pril., šibati, kazniti, mučiti, ukrotiti, pokoriti, alqm verbis, Plaut.; os alcjs convicio; tacito convicio ; (Tao.) quibus sermonibus satis constat Domitiani quoque aures verberatas; (Plaut.) ne me surdum verbera. Verfogeniis, i, m. pagus, jedna od 4 helvetskih župa. verbl-velltatio, onis, f. rijeoanje, prepiranje, jednom Plaut. As. 2,2, 41. verbose, adv. skomp. [verbosus] s mnogo riječi, rječito, opširno. verbosus, adj. s komp. i -j- sup. [verbum] pun riječi, rječit, opširan, quod verbosis dicitur, Cat. ; simulatio; epistola verbosior; * forum. verbum, i, (gen. pl. verbum, Plaut.), n. 1) riječ, izraz, v. durum, inquinatum, gravius; v. ipsum voluptatis, riječ „naslada“; videtis hoc uno verbo unde significari res duas, et ex quo et a quo loco; in verbis ac nominibus erat diligens; (Suet.) verba mutare; verba facere, govoriti govor, apud alqm, de alqo, de alqa re, pro alqo, nunquam in publico, (Sali) cum alqo, govor komu govoriti; multis verbis

1127

venustas—verbum