Topola

Caeltcftlus, i, m. {dem. od Caelius] Celikul, dio Celijskoga brežuljka u Rimu ; sr. Caelius//. Caelimontanus, adj. celimontanski, spadajući na Caelimontium, drugi kotar Bima. Caelius, I. Ćelije , ime plemenu rimskomu, iz kojega je osh. poznat: 1) C. Caelius Caldus, suvremenik govorniku L. Krasio. 2) L. Caelius Antipater, Ijetopisao rimski i pravnik, suvremenik Grakhima. 3) M. Caelius Rufus, državnik i govornik, prijatelj Ciceronov, koji ga je branio govorom sačuvanim. 11. Caelius mons, jedan od sedam brežuljaka Rima. Odatle Caelianus, adj. Celijev, orationes C. [C. Rufa I. 3)]; supst. Caeliana, orum, n. spisi C. Antipatra [I. 2)]. caelo, 1. [caelum dubač] 1) oizelovati,ur ezati, usjeci, speciem argento, scuta auro, argento; calvam auro, zlatom okovati, vasa caelata; caelatum aurum et argentum; * c. fortia facta in auro, u zlato udjelati; * o sličnim djelima na drugim stvarma, n. pr. na drvetu. 2) * tp. o drugim umjetnima = izvesti, stvoriti, opus novem Musis caelatum. caelicola, ae, m. [caelum-colo] nebesnik = bog. caelifer, fera, ferum, adj. [fero] nebdnosni, Atlas. Caelimontium, ii, n. Celimoneij, kraj grada Rima oko brežuljka celijskoga; odatle -montanus, adj. celimonoijski. caeli-potens, tis, adj. mogucnik na nebu, jednom Plaut. Pers. 5,1, 3. Caelius mons, Celijski brežuljak u Rimu. caelum, i, n. (od caedere) /. dubač, 11. svod, nebeski svod, 1) nebo, caelum contingere o vrlo visokim predmetima, Liv.; de c. tangi, ici, p ercuti, grom osine ili übije koga; u jeziku augurskom de c. servari, nebo motriti, znamenja na nebu opažali, de c. fleri; caelo albente, u osvitak, kad zora puca, vesperascente caelo, kad se mrak hvata, kad se smrkava; post. (Ter.) quid si nunc c. ruat? o praznom strahu. Napose u užem smislu, a) nebo, obzor, horizont, cuicunque particulae caeli officeretur, koja bi se god čest obzora zagradila; (Hor.) caelum, podneblje non animum mutant, qui trans mare currunt, b) uz duh, zrak, vrijeme, toplota, temperatura, klima, caeli temperatio; c. salubre; spiritus hujus caeli; * c. serenum; * apertum; * dubium; * mos caeli varius; * repurgato caelo. 2) nebo, nebesa, kao prebivalište bogova, de caelo delapsus, velut de caelo demissus, kao poslan s neba, kao poslanik božji; nihil agenti alcui caelo devolat in sinum victoria; * assere me caelo gl. assero; * -j- in caelum ire, abire; odatle napose, da se označi besmrtnost, caelo Masa beat, Hor., decretum patri suo caelum,

Tao. 3) nebo najveća slava ili najveća sreća, ferre, tollere alqm in caelum, kovati u zvijezde; de c. detrahere alqm, skinuti s neba = lišiti ga velike slave; in caelo sum ili digito caelum attingo = presretan sam. 4) * gornji svijet, zemlja, falsa ad caelum mittunt insomnia Manes. caelus, i, m. nebo, personifikacija, sin zraka (aether) i dana (dies), otac Saturnov, Vulkanov, Merkurijev, Venerin. caementum, i, n. [mjesto caedimentum od caedo] sjeoeni kamen, zidarski kamen. * Caeneus, (dvosložno), ei, m. [Kiuvtvg] Cenej, Tesalac, po prići rođen kao djevojka i Caenis prozvan. Caenina, ae, f. grad u Laciju. Odatle a) supst. Caeninenses, ium, m. Ceninci. b) Caeninus, adj. ceninski. caenum, i , n. neopr dnština, nečistoća; tp. 0 čovjeku: gad, smrad, niski stališ, ex caeno plebejo consulatum extrahere; i kao psovka: gad, o caenum! caepa, ae, /. i -pe, n. bolje: cepa/, (samo nom. 1 aco.) orni luk, Hor. Ov. Caere, indecl. n. Cera, grad u Etruriji; adj. Caeres, itis, ceranski; gl. Caerites. eaeremonia i mlađe caerimonia, ae,/. 1) poštovanje; sveto. st, legationis. 2) pobožnim dj elima očitovan strah, str ahop o čita nje, štovanj e, metus et c. deorum; sacra Cereris summi majores nostri religione confici caerimoniaque voluerunt; summa c. cole. 3) sveti čin, pobožni obred, običaj, ceremonije, c. sepulcrorum, koje se na grobovima obavljaju; fetiales; bellicae; (Tao.) libri caerimoniarum, trebnioi, služb ovnioi, rituali. Caerites ili Caeretes, m. Cer anci, stanovnici grada „Cere.“ Nakon galskoga rata sklopljen je s njima najprije hospitium, poslije, kad su se odmetnuli, postadoše građani rimski sine suffragio ; po tome ta riječ znači uopće = civis sine suffragio, i in tabulas Caeritum ili (adj.) Caerites referri znači građanin bez političkih prava (t. j. bez prava glasovanja i bez prava na državne časti), dakle erarij (v. aerarius) postati; (Hor.) Caerite cerit digni, vrijedni, da se uvrste medu erarije. * caeruleus i oaerulus, adj. 1) modar, plav, plavelnikast, sinji, a) * o nebu, caeli caerula templa; caerula caeli, nebeska modrina, c. bigae, o sijevanju zvijezda, b) * o moru, rijekama itd. campi, Plaut.; aequora; aqua; nurus (Neptuni); deus, dii; freta, gurges; mater (so. Aohilis) = Thetis; equi (Tritonis); lympha, gutta; fons caeruleus, vodovod u Rimu, Suet. Claud. 20. o) o drugim predmetima, oculi Neptuni; color; (Tao.) oculi (Germa-

155

Caeliculus—caeruleus