Topola

uorum); * Germanorum pubes, plavook; 3) * ugasitM tamnozelen, cucumis; arbor Palladis; * taman, crnkast, mrk, vitta; equi Plutonis; puppis; nubes, imber. Caesar, aris, m. Cezar, ime glasovitoj porodici plemena Julijeva. 1) L. Julius C., pristaša Marijev i Oinin, übijen od Pimbrije. 2) Gajus Jul. C. Strabo, brat Jul. C., poznat kao govornik, übijen ujedno s bratom svojim. 3) Gajus Jul. C., diktator, poznat iz povjesti. Rođak njegov Oktavijan, potonji car, primi ime Caesar, i poslije nosili su svi carevi pridjev C. s naslovom Augustus, dok se nije pod Hadrijanom učinila razlika, te se vladajući car zvao Caesar Augustus, a određeni nasljednik prijestola samo Caesar. Odatle a) * Caesareus, adj. Cezarov, od C. J. Cezara diktatora polječuci. b) Caesarianus, Cezarov, tičući se C. Jul. Cez. diktatora; supst. -iaui, ormu, m. Cezarovci, pristaše Cezarovi za građanskoga rata. Caesarea, ae, f. [Kausdgna] Ceza r ej a, tako se zvalo više gradova. 1) glavni grad Kapadocije, pisao belli Alex. Eutr. 2) malen primorski grad s pristaništem u Palestini, jošte s. Kaisarieh, Tac. Endr. 3) grad u Mauretaniji, Eutr. 4)g rad otprije Arka (Arcena urbs) zvan a od Rimljana naseljen u Feniciji, Aurel. Viet. Adj. Caesariensis , e, cezarejski. Mauretania, Tac. caesariatus, adj. [caesaries] vlas at, Plaut. caesaries, ei, f. (ponajv. pjesn.) k o s a, osb. u vojnika, promissa, Liv.; * c. barbae, duga, brada, Caesena, ae,/. Cezenn, grad u Galiji Cispadanskoj. Caesia Sliva, Cezija silva, šuma u sjeverozapadnoj Germgniji, Tac. caesicius, adj. gusto satkan, jednom Plautcaesim, adv. [caedo] 1) jednim udarcem, mahom, petere hostem. 2) tp. kao ret. t. t. = incisim bdsječeno. caesius, adj. modro siv, sivo ok, * virgo ; * leo. Caeso (Kaeso), onis, m. Kezon, rimsko ime porodično, osb. u plemenu Fabijevu. Caesonius, Gezonije, ime plemenu rimskomu-1) M. Caes., edil ujedno s Ciceronom. 3) Caes Paetus, konzul za cara Nerona, Tac. 8) Caesonia, Cezonija, žena cara Kaligule, Snet■ caespes, itis, m. [caedo] I) izrezan bus, busen, za građenje tabora i šanaca; za pobušdvanje koliba, oltara i grobova; i u pl. busenje, Odatle metan, a) * koliba pobučena. b) * -J- oltar pbbušen. c) rpa bilja. I) * f busenje, tratina, rudina. caestus us, m. [caedo] upr. čest (remen sa željeznim i olovni rn čvor ovim a, što su šakači oko ruke omatali, da im udarci budu

sitniji) bojni remen (ili = rukavica), caestus, caetra, cetra. Caicus, i, m. \Kawxog\, Kaik, rijeka u Miziji, s. Mandragorai. Cajeta, a e. /. Kaje ta, dojkinja Enejina, Verg. Ov. 2) rt i grad na međi Laoija i Kampanje, gdje je po priči ukopana dojilja Enejina , s. Gaeta; Cajetae portus, Verg. Cajus, Kaj (pisalo se mjesto Gajus), u pjesnika i Gaius, u historika iza Augusta cara osob. = car C. Caligula; odavle Cajanns, adj. Kajev, Kaligulin. Calabria, ae, f. Kalah rij a, poluostrvo u Italiji. Odatle Calaber, bra, hram, adj. Kalabrijski, Verg. Hor. Calacte, es ,/• Kalakta, grad u sjevernom primorju sidlskom, s. Caronia. Odavle -actluus, adj. kalakatski; supst. -actTui, orum, m. Kalakaćan i. CSlagurris (-mis), is, f. Kalagu ra, grad u Uispaniji, danas Lahorra. Odatle supst. -giirritani, orum, m. Kala guran i. Calais, idis, acc. in, abl. i m. Kalaid, krilni sin Borejin (Boreas), koji je s bratom Zetom (Zethes) bio u vojni argonautskoj i Harpije protjerao, Ov. Propi. cftUtmarins, adj. [calamus] (rijetko) trse a n (sto se tiče trske), theca c., tok za pera, pernica, Suet. CL. 57. Calamis, idis, m. f Kčlauig] Kalamid, glasovit kipar grčki, suvremenik Fidije kipara. calamister, tri, in. češće -trum, i, u. [calamus] 1) koprčilo, za k'ovrčenje kose, 2) pl. tp. o pretjeranom ukrasu govora: kovrčioe, cifra rije; calamistros adhibere; illa calamistris inurere. calamistratus, adj. [calamister] ukoorčen, coma; praegn., s ukovrčenom kosom, saltator, calamitas, atis,/ [calamus] gradub i tina, šteta, kvar, gubitak, 1) u materijalnom smislu, osb. od tuče (grada), nerodioe, marvinske pošasti, c. fructuum. 2) tp. znatna, velika šteta, gubitak, zlo, nevolja, nesreća, magna rei publicae c.; calamitatem perferre, ferre, tolerare; inferre alicui calamitatem; accipere c.. esse in magna c.; u povjesnika često: poraz, proeliis et calamitatibus fracti; Cannensis illa c.; calamitatem accipere, alicui inferre; (Just.) adversus vires hostium, non adversus calamitates (= protiv svladanih neprijatelja) contendere. calamitose, adv. [calamitosus] nesretno , Civ. off. 3, 29, 105. calamitosus, adj. s komp. sup. [calamitas] 1) akt. po guba n, škodlj iv, šteto nosa n, nesretan, tempestas, incendium, bellum, 2)pas. a) velikoj šteti izložen, agri vectigal caelo ac loco c. b) nesretan, nevoljan, jadan,

156

Caesar —calami losus