Topola

an im on p, ego fortius an tu evellas agro; * certare alcui, s Mm, *fs inf. 2) rij ečima, napose na sudu: prepirati se, pravdati se, prati se, raspravljati, verbis, oratione, dicacitate cum alqo (de alqa re), inter se; * ob hircum; certandae multae dies advenit, dan javne rasprave o globi, koja da se nametne : (Hor.) foro si res major minorve certabitur olim. 3) u ratu: biti se, boriti se, proelio; de imperio cum populo Romano; armis cum hoste; cum Gallis pro salute, non pro gloria; pro patria; pro sua potentia, certus, adj. s komp. i sup. [cerno] odlučen, 1) po odluci a) odlučen, u svezi certum (Com. i certa res) est (mihi), c. deliberatumque, certum atque decretum s inf., čvrsto sam odlučio, nakanio, itd., mihi abjurare certius est, quam dependere, b) odlučivši, gotov, pripravan na što, * eundi, * mori; -}- c. desciscendi; f relinquendae vitae; -J- fugae. 2) po vanjskoj kakvoći, po broju, po vremenu: određen, urešen, c. dies, tempus, locus, partes, iter, signum, numerus; pecuniae; naves, određen broj brodova; subsidia, manus, na određenu mjestu pordzmješten ; nullis custodiis neque ordinibus certis, bez straže i bez brodova u određenom redu; certa quaedam et definita lex; * limites; * lar, kuća, konak; * conviva, svakidašnji gost. Gdjekad kao quidam o predmetima, kojih se kakvoća pobliže ne označuje, ali ju je vrijedno znati: neki, certi homines; habet certos sui studiosos, f certae quaedam leges. 3) po nutarnjoj kakvoći: pouzdan, siguran, pravi, istinit, amicus, homo; accusator, vjere dostojan, pater familias, u kojega se urednost može pouzdati, nuntius; hostis nec spe nec animo certior; satis animo certo et confirmato; res, imperium, victoria, odlučen, pernicies condicionis, gradus; bona et certa tempestate, za lijepa i stalna vremena; sine certa re, bez pravoga razloga ; * sagitta, * hasta, siguran, neprbmašan; -j-certa maris. 4) pto spoznaji: siguran, nesumjiv, istinit, očit, poznat, c. res; id parum certum est; o. pater, poznat, zakonit; c. liberi, zakonska ; certum habere, pro certo habere; certum scire, pro certo scire, odlučno, sigurno, negare, polliceri, dicere, affirmare, proponere; pro certo creditor; certum cognoscere, izvjesno, zastalno, zacijelo saznati; supst. certi, orum, m. pouzdani ljudi, Nep.; ndverbijal. (Hor.) clare certumque loqui, certum vigilans; odavle o Ijudma i: tačno, dobro obdviješten, uvjeren, de sua snorumque genitura; -f damnationis, -j- spei; odatle alqm certiorem facere alejs rei, de alqa re, oh avijčstiti, na znanje dati komu što, s ace. o. inf, s quaesi. indir., ili apsol.,

s ut, ne, sa samim konj., * certum facio alqm ; * certum facio alqm; certior fio. cerula, a e,/, [devi. od cera] komadić voska ; c. miniata p i s a ljk a crvena, kojom su stari bilježili pogrješna mjesta u knjigama. cerussa, ae,/. bjelilo, Plaut. Odatle cerussatus, bijeljen, bijelo ndlloen. cerva, ae, f. ko su ta. f cervical, alis, n. [cervix] uz glavnica, jas t u k. cervicula, ae, /. [demin. od cervix] šijioa. cervinus, adj. [cervuSJ sM%nsh% jelenji 'pellis, jelenska koža, Hor. cervix. Icis, f. (t. j. * cer-vehices „glavonosa) rijetko u sing. šija, zatiljak, frangere cervices alcui, skrhati komu vrat, dare cervices alcui dati se umoriti; * dare brachia cervici. zagrliti, * cervici alcjs imponi, zasjesti komu na krkaše. Odatle u prilici a) dare cervices nefariae crudelitati, skučiti vrat, podnositi, trpjeti itd.; esse in cervicibus alcjs, biti za vratom, velut in cervicibus habere hostem, zd vratom; hostis in cervicibus jam Italiae agens; legiones in cervicibus nostris collocare, smjestiti blizu nas, za našim vratom; imponefein cervicibus alcjs sempiternum dominum; sustinere cervicibus suis alqd, ndprtiti sebi, nositi na leđima; depellere, repellere alqm ili alqd de cervicibus alcjs, s vrata, izbaviti koga od .. . ; quem . . . sua immanitas, sua luxuria cervicibus publicis depulere; * alcjs jugum rigida cervice subire, skučiti vrat pod jaram preko volje, b) srce, snaga, qui erunt tantis cervicibus recuperatores, qui audeant etc., tolika srca, tako odvažni. cervus, i, m. 1) jelen. 2) u vojničkom jeziku: rdsohe za odbijanje neprijatelja. cespes, v. caespes. cessatio, onis,/. [cesso] 1) oklijevanje , zatezanje, Plaut. 2) neradino st, besposličenje, b esp o šlica, Epicurus nihil cessatione melius existimat. cessator, oris, m. [cesso] oklijevao, besposlica. cessim, adv. [l. cedo] natrag, na stranu, ire, Just. cessio, onis,/. [l. cedo] uzmicanje, uzmak, p olazak, jednom Cio. legg. 1,8, 30.; cessio injure, kao jurid. t. t., ustupanje i prijenos posjeda na drugoga. cesso, 1, [intenz. od 1. čedo] 1) oklij cvati, krzmati, malaksavati, popuštati; za neko vrijeme st'dti, prestati, non cunctandum neque cessandum elise ; c. in studio atque opere suo; nec cessatum, a levibus proeliis; cessare ullo nusquam officio, nijedne dužnosti nigdje ne propustiti, * cessare in vota precesque, zatezati sa zavjetima i molitvama * ces-

181

certus—cesso