Topola

et c.; mortes; virtus; pax; res; clarus alqare; * ob alqd; prijekorno = zloglasan, c. superbia luxuriaque, jednom Liv. 7, 31, 6. Napose je vir clarus muž odličan djelovanjem u ratu i u miru, mnogo zaslužan državnik (sr. illustris). classiarius, adj. [classis] pomorski, centurio, pomorski satnik Tae. ann. 14. 8.; supst. classiarii, sc. milites, vojnici od. mornarice; so. nautae, mornari. classicula , ae, f. [dem. od classis] maleno brodovlje, flota, jednom Oic. Att. 16, 2, 4. classicus, adj. [po classis 2)] 1) tičući se odjela kopnene vojske ili pomorstva (mornarice); u tom značenju samo kao supst. classicum, i, n. bojni znak, koji se davao trubom, classicum cecinit, zatrubi; classicum cani ili canere jubet, zapovjedi znak dati, trubiti; * = bojna truba. 2) osb. pomorski, na moru, milites, pomorski ili mornari, (Tao.) legio; * bellum; supst. classici, orum, m. n) sc. milites, pomorski v., Tao. (i) so. nautae, Curt. = classiarii. 3) classici, građani prvoga razreda naprotiv proletaraca; zato metaf. classici scriptores , dobri , uzorni pisci t. j. „klasi ci.“ classis, is, aoc. prvobitno -im, abl. -i, poslije -em, -e, f. upr. dio, odio, razred, osobito 1) od Servija Tulija određeni razred građana, ex classibus (Sali.), iz prvih pet razreda; tp. philosophus ille quintae classis esse videtur, najvišega reda; f bolje općenito odio, razred, n. pr. učenika. 2) (zastar.) vojska, a) kopnena vojska, * Hortinae classes. b) pomorska vojska, vojna flota, mornarica, comparare, omare, instruere, facere, efficere, aedificare c.; appellere ad Delum, pristati s flotom uz . ~ classe ili classi proficisci, odjedriti (Nep.), pugnare; classi felicissime geruntur res; c. ibi stetit, ondje je stajala; * o jednom brodu; odatle * classes = naves. Clastidium, ii, n. Klastidij , gradić u Galiji cisalpinskoj. Cisterna, ae, f. Klaterna, gradić u Galiji cisalpinskoj. clatri, orum, m. i * -tra, orum, n. rešetka, Hor. clatratus, rešetkom zagrađen, s rešetkom, fenestra. claudeo, —, 2. ili claudo, srnu, 3. (rjeđe u klas. jeziku) [claudus] biti hrom, hrama ti, šepati, samo tp. = na slabim nogama biti, slabo uređen, manjkav, loš, si beata vita una ex parte clauderet; si altera parte claudet res publica; napose o govoru i o govorniku.

claudicans, adj. [partio. od claudico] tp. hramljuoi, hrom, šepav , nihil c., nihil redundans. claudicatio, onis, /. [claudico] h r a m n nj e, s ep a nj e. claudico, 1. [claudus] 1) hrom , šepav hiti, hramati, šepati graviter ex vulnere. 2) tp. kao što claudeo, ne tota amicitia quasi claudicare videatur; nec in ullo officio c.; si quid in nostra oratione claudicat. Claudius ili (nekoji su se članovi nazivali vulgarno Clodii), ime plemenu rimskomu, iz koga su bile obitelji „Appii. Pulchri. Nerones i Marcelli" najvažnije. 1) App. Cl. Caecus, koji je kao cenzor g. 312 pr. Is. Apijevu cestu, i vodovod sagradio. 2) P. Clodius Pulcher, poznati protivnik Ciceronov, od Milona übijen, muž Pinarije i Pulvije. Odatle Clodianus, adj. E2odijev. 3) Tiberius Cl. Nero, pristaša Cezarov i Antonijev pomirio se potom s Oktavijanoni, komu je ženu svoju Liniju odstupio: rodila mu se dva sina. (Tiberius, potonji car, i Drusus. otac Klaudija cara). 4) M. Cl. Marcellus, osvojio grad Sirakuzu g. 212 pr. Is.; Gajus Cl. Marcellus, muž Oktavije, sestre Oktavijanove, od koje mu se rodio sin Marcus Cl. M., kojega je Augustus posinio i kćerju Julijom oženio, no taj umrije prilično mlad god. 23. pr. Ts. Odatle Claudianus (jednom Tao. ann. 13, 2. Claudialis) ili Claudius (i Clodianus, Clodius), adj. Klaudijev (Klodijev). 1. claudo v. claudeo. 2. claudo (pjesn. i kasno, dudo), si, sum, 3. 1) zaključati, zatvoriti; a) što je otvoreno, otvoren prostor, januam, valvas, forem cubiculi; portas alcui; Janum, Janovhrdm, -curiam, tabernas; oppidum undique; c. aurem alcui rei ili ad alqm; * lumina (o noći), * ocellos (o smrti); clauso ore. začepljenim ustima, Tac.; u prilici; nec ita claudenda est res familiaris, ut eam benignitas aperire non possit; tp. aliud clausum in pectore, aliud in lingua promptum habere; kao ret. t. i. sententias numeris, blagoglasno zaključiti; universa comprehensio et species clausa et terminata est, zaglavljena i zaokružena; (Hor.) alqd senis pedibus, verba pedibus, zaključiti, zaglaviti; supst. clausum, i, n. zaporanj, * positum in clauso (pod ključem) linquere alqd; clausa brave razbiti, effringere, Sali.; partio, clausus tajnovit, (o značaju), Tao. ann. 3, 15. b) put, klanac, zemlju itd. zatvoriti, zapremiti, zakrčiti, c. terrestres aditus opportune positis praesidiis; omnes aditus (fori) claudentur; viam. * Tatio iter; clausam Alpibus Italiam, Tao.; tp. u) zemlju za promet zatvoriti, clausae hieme Alpes essent; tanquam clausa sit Asia; Pontum, qui antea populo Romano ex omni aditu clau-

194

classiarius—claudo