Topola

decipio, cepi, ceptum 3. [de-capio] wpr. uzeti; odatle iznenada i lukavo omaknuti, zaluđivati, prevariti, alqm; alqa re, per alqd; in eo faliis et decipis; (Liv.) via decipi, zaci sp. Odatle a) = falio, ne hiti bpažen od koga, ab tergo ac super caput decepere (se. eum) insidiae, Liv, 22. 4,4; * amatorem amicae turpia decipiunt caecum vitae aut etiam ipsa haec delectant; decipi laborum, zaboraviti muke. b) d. diem, noctem, dan, noć provesti u zabavi, pa tako prevariti. decisio, onis, / [decido] pogodba, nag oda, decisionem facere; decisionis arbiter. Decius, De ei je, ime plemenu rimskomu, od kojega su najglasovitija oba Deoija (P. Docii Mures, otac i sin), koji su se kao konzuli, prvi u latinskom ratu g. 341. pr. Isk., a drugi u samnitskom, g. 296. pr. Isk. od svoje volje za domovinu žrtvovali; adj. Deoijev, lex D. Odatle Deciauus, adj. Decijev. declamatio, onis,/. [declamo] 1) apstr. deklam a o ij a, vježbanje u govore nj u (kod kuće ili u školi); tp. puste, prazne rijeci. 2) fkonkr. predmet govoru, tema, zadatak, pr edavanj e. declamator, oris m. [declamo] dek i amator, govornik od zanata. declamatorius, adj. [declamator] deklamatorski, opus. declamito, 1. [frequent. od declamo] a) intranz. d-eklamovati, vježbati se ti govorenju, Graece apud alqm, cum alqo quotidie; de alqo in Tiburtino, b) tranz. d. causas, o pravnim slušaj evima vježbati se u govoru, deklamovati. de-clamo, 1. upr. glasno govoriti, 1) deklam ovati, vježbati se kod kuće ili u školi u govorenju, tot dies in villa aliena; (Hor.) Romae; [Demosthenes ad fluctum declamare solebat. 2) o govorniku : žestoko i glasno govoriti, vikati, grmjeli, in alqm impune; vehementer pro alqo contra alqm; tranz. vježbe radi nešto na glas kazivati, deki umova li, quae mihi iste visus est ex alia oratione declamare, declaratio, onis,/. [declaro] očitovanje, animi tui; liber iste, quantam habeat declarationem amoris tui. de-claro, 1 . 1) razjasniti, pokazivat i, označiti, ducis navem suis, praesentiam suam; tp. označivati, na znanje dati, pokazati; napose riječima: izjaviti, prikazati, razložiti i si. (nikada naprosto = dicere), alqd; summam benevolentiam (o sadržaju Usta); tot signis natura d. quid velit; s aco. e. inf.; s utrum necne; d. imaginem vitae alcjs; vocabula idem declarantia, znače; apsot. 2) t. t. kod izbora magistrata: pro-

glasiti, alqm consulem; declaratus rex (kao k.) Nama; d. numera (obznaniti, oglasiti, da će se davati). declinatio, onis, f. [declino] 1) otklon, kosi smj er, parva quadam declinatione et, ut ajunt, corpore effugi; -f corporis; causa, quae istam declinationem (atomorum) efficiat; napose: stranasvijeta, klima. 2) otklanjanje, odvraćaj, izbjegavanje, d. malorum, laboris; u retorici: kr atki odstup od stvari, kratka zastr ano.. de-ellno, 1. [*Uvw\ 1) tranz. ukloniti, odvratiti, ddvraćati, maći, agmen inde; ictum, odbiti ■ atomum, skrenuti s putanje; (Plaut.) se extra Viam; * d. lumina somno, zaklopiti. Odatle tp. odvratiti koga oda šta, mulier declinata quidquam ab aliarum ingenio, različita, Ter.; (Quint.) memoriae sui intentos ab alia inventione declinant; (Quint. 10,5,8.) oratio figura declinata, u prilici govoren, metaforski = figura [sr. figuro 2)]. 2) intranz.: uklanjati se, odstupiti, udaljiti se, de ira, de alqo, a Capua; apsol., o atomima; tp. d. a proposito, a malis, a religione officii; oratio inde d.; pregn. s aoc. bojati se, kloniti se čega, čuvati se, urbem, impetum; -J- invidiam. declivis, adj. [de-clivus] nizbrdit, dcjedit, strm; * ripa; supst. n. -ve, (per d., nizbrdo, Caes.) ili u pl. -via, nizbrdica, obronak; lp. mulier aetate d., koja je, promakla u godinama = stara, jednom Plin. ep. 8, 18, 8. declivitas atis, /. [declivis] strmen, nizbrdica, jednom Caes. b. G. 7, 85, 4. decoctor, oris, m. [decoquo] razmetnih, propalica, raspikuća. decollo, 1. [colium] (kasno) odsjeći glavu, pogubiti , alqm; -f miles decollandi artifex, de-colo, 1. (fut. eksakt. decolassit Plaut.) [colum ; pro oj edivat i] tp. r a zbiti se, izj aloviti se, spes, izda, prevari me, Plaut., sr. „potonule su mu sojke 11 . de-color, oris, ni. 1) što je pravu, prirođenu boju promijenilo, n hg rđon. * sanguine, krvav ; * Indus d., bsmagao od sunca; * aetas, bez sjaj a. decoloratio, onis, f. [decoloro] poblijedjelost, jednom Cic. de div. 2, 27, 58. de-coloro, 1. promijeniti boju, nagrditi, zaprlj at i, * caedes d. mare; -}- manus collybo decoloratae, zaprljane. de-ctfquo, coxi, coctum, 3. 1) skuhati, odvnriti, olus, zgotoviti, Hor.; tp. suavitas decocta (o besjedi) meku Sna, mlitava milina; f supst. decocta, ae, f. (sc. aqua). Od Nerona izmišljeno kuhano, kao led mrzlo puce, uva-

279

decipio—decoquo